Dvadeset i deveta je nedjelja kroz godinu. Euharistijska slavlja u 9 i 11 sati slavljena su u župnoj crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Što mogu učiniti za tebe?
“Jeste li već posluženi?” – klasično pitanje u restoranu, na šanku, kod pekara ili mesara, u robnoj ili auto kući.
“Jeste li već posluženi?” – svakidašnje pitanje, o kojem jedva dalje razmišljamo. Posluženi smo, uzimamo u ruke kupljene stvari i ravno kući. I već to pitanje koje prije svega sliči prijateljskoj floskuli, biva zaboravljeno. To je normalno. To se događa svakodnevno. Ono nije vrijedno govora.
U Radosnoj vijesti, evanđelju, susrećemo se ove nedjelje s bitnom mišlju ovoga pitanja. Isus govori o služenju. I u kontekstu evanđelja to nije svakidašnje. Jakov i Ivan pristupaju Isusu s molbom. Oni imaju konkretne predodžbe, koja bi mjesta trebali zauzeti u Božjem kraljevstvu. Naime ona, koja su uz samoga Isusa. Razmišljaju vrlo ljudski, ali i izazivaju gnjev kod drugih učenika.
Ta molba potiče Isusa, da na to pitanje dade načelno razjašnjenje na temu moći i služenja. I njegove su misli vrijedne govora.
Što Isus kaže svojim učenicima? Najprije ih opominje da budu suzdržani i ponizni i ujedno im ocrtava kontrasnu sliku moćnika tadašnjega vremena. “Nije tako među vama”. Isus u Bibliji govori ne samo o služenju, nego on pokazuje i koji je temeljni stav njegovih učenika, a i nas koji danas čitamo i slušamo. Taj temeljni stav odnosi se na sve – neovisno o službi, utjecaju i položaju – na one koji se osjećaju da su pozvani da ga slijede. To se odnosi na čistača ulica kao i na rukovodioca odjela, biskupa u istoj mjeri kao i svakoga u župskom vijeću.
“Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.” Isus tu zahtjeva nešto. Jakov i Ivan a također i drugi učenici s time nisu računali.
Ostati u nasljedovanju Isusa, znači služiti. Služenje tako postaje temeljni stav kršćanskog života. Pod služenjem se ne misli samo na servis i uslugu kako to mi znademo iz našega modernog konteksta. Tu je nešto više, kako ophodim s drugima, kako ih susrećem i kako oblikujem moj odnos prema njima.
Mi možemo zaključiti na temelju pitanja što ga učenici postavljaju, da postoji nadređenost i podređenost. Isus je jasan: egoizam, oholost, arogancija i sveznanje u tom odnosu nemaju mjesta. Tu se ne radi o uspostavljanju viši ili niži, bolji ili lošiji. Odnos prema drugima zamišljen je od služenja. To traži od mene, da druge susrećem s respektom, poštovanjem. Da u prvom redu ne tražim svoju korist kako bi se najbolje osigurao. Da imam prije svega u vidu interese drugih, njega ili nje. Da ne prosuđujem čovjeka po njegovom položaju ili poziciji. Tu Isus stvarno traži nešto od nas.
To postaje sasvim konkretno ovih dana i tjedana, kada mnogi ljudi, koji ne mogu ostati u svojoj domovini, jer tamo vlada rat ili jer su progonjeni, dolaze k nama. U mnogim inicijativama i angažmanima bez naplate biva jasno, što Isus misli sa služenjem. Jedno drugo, međusobno ljudsko-prijateljsko ophođenje. Jedno budno oko za druge s njihovim radostima, ali i brigama. Usmjeriti pogled prema, a ne ga odvraćati. I uvijek iznova civilna kuraža, ako zatreba.
Radosna vijest traži od nas, da u dobrom smislu postanemo sluškinje i sluge. Radosna vijest nas izaziva, kako i mi u našemu društvu možemo puno toga promijeniti na dobro.
Tako nam iz kršćanskoga vida to “Jeste li već posluženi”, može postati “Što mogu učiniti za tebe?”
Razmišljanje: Franjevci-split
Foto: Ivana Đapić/ Tomislav Ratković
