Na nedjelju Krista Kralja sveto misno slavlje slavljeno je u župnoj crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku u 11 sati. Svetu euharistiju predvodio je vlč. Vlado Mandura (vojni kapelan u Đakovu) u suslavlju domaćeg župnika preč. Luke Blaževića.
Pjevanje na svetoj misi predvodili su mladi planinari grada Zagreba. Uz naše čitače u službi riječi jedno čitanje pročitala je Vesna Sikavica.
Svetkovina Krista Kralja posljednja je nedjelja liturgijske godine. Slavi se posljednjih dana mjeseca studenoga i proslavlja Kristovo Kraljevstvo: Krista kao Gospodara vremena i povijesti, početaka i kraja cijeloga svijeta i svih stvorenja. Liturgijska boja je bijela.
Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta
Na završetku Crkvene godine slavimo nedjelju Krista Kralja. Ta nedjelja je izraz priznanja Isusa Krista kao pravoga kralja neba i zemlje. On je Gospodar vremena i vječnosti. U jedinstvu Oca i Duha Svetoga živi i vlada kao Bog nad svime stvorenim.
Ali, sada je ovo Kristovo kraljevstvo još skriveno pred našim očima i pred očima svijeta. To je kraljevstvo druge vrste. Sam Isus kaže kod svoga ispitivanja pred Pilatom: “Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kad bi ono bilo od ovoga svijeta, moji bi se ljudi borili, da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde.”
Kao pravi Sin Božji Krist Kralj je od vječnosti. Ipak kao otkupitelj ljudi on je upravo nastupio svojim kraljevstvom, da dobrovoljno uzme na sebe patnju i smrt. Na taj način, kako kaže čitanje iz knjige Otkrivenja, “on nas je svojom krvlju otkupio od grijeha; i on nas je učinio kraljevstvom i svećenstvom pred Bogom, svojim Ocem.
Kristovo kraljevstvo nije nasilna vlast, nego gospodstvo ljubavi i mira. Mi imamo udjela u njegovom kraljevstvu, budući da smo kao kršteni kršćani otkupljeni od naših grijeha. Kao svećenički Božji narod mi ga smijemo hvaliti i slaviti dok ne dođe u slavi i tada će na vidljiv način nastupiti njegovo kraljevstvo, tako da ga svi mogu priznati.
Kako možemo priznati Kristovo kraljevsko gospodstvo? Kako ga trebamo posvjedočiti? Priznanje je moguće samo u vjeri i u životu iz vjere. Pritom vrijedi za nas, da učenik nije veći od učitelja (usp. Mt 10,24). I kao što je Isus došao u ovaj svijet ne da vlada, nego da služi (usp. Mt 20,28), tako treba biti spreman i njegov učenik, predati svoj život u ljubavi, u službi Bogu, braći i sestrama. Nasljedovanje Krista na zemlji ne vrši se na način trijumfalizma, nego na način samoodricanja i poniznosti prema slici Kristovoj. Nošenje vlastitoga križa kao i potpora drugih ljudi, koji nose svoj križ, pripada bitno tomu.
Isus Krist se odrekao da svoje kraljevstvo provodi nasiljem. Također i Crkva može naviještati vjeru u Krista samo ako ljudima nudi slobodno prihvaćanje. Politički poredci i vladalački sistemi ne smiju zabraniti naviještanje Božje riječi; jer tada bi prekoračili svoju mjerodavnost.
Obrnuto, Crkva se ne podešava prema političkom autoritetu, jer ona treba ljudima navijestiti poruku o kraljevstvu nebeskom, i saopćiti spasenje Božje. Nasuprot političkim vlastodršcima Crkva brani dostojanstvo čovjeka i vrijednosti socijalnog zajedničkog života, i to je zadaća kršćanskih laika, koji se također direktno angažiraju u političkom i društvenom području.
Na kraju vremena Bog će sve dovršiti, što je stvorio. Isus Krist, Sin Božji, pojavit će se u moći i slavi, da sudi žive i mrtve. Njegovo će kraljevstvo biti priznato od sviju, također i od onih koji su ga odbacivali.
Marija Majka Božja kao prva ima udjela u kraljevstvu svoga Sina: tako neka ona bude i u našim srcima kraljica koja nas vodi k srcu svoga Sina; Gospodaru svih gospodara i Kralju svih kraljeva. Darujmo Kristi Kralju, naše srce: on će ga ispuniti svojom ljubavlju i pokazati nam put k slobodi i slavi djece Božje u kraljevstvu svoga nebeskog mira!
