Na treću nedjelju došašća koja se u liturgiji zove 'Gaudete – Radosna i Nedjelja Caritasa', 12. prosinca u 10 sati sv. misu predvodio je i propovijedao u gospićkoj katedrali Navještenja BDM, gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić, a koncelebrirali su generalni vikar i župnik gospićki mons. Marinko Miličević te tajnik i kancelar preč. Mišel Grgurić.
Pjevao je katedralni zbor pod ravnanjem i uz glazbenu pratnju Franje Puškarića.
Biskup je na početku propovijedi protumačio da se ova nedjelja u liturgiji naziva 'Radosna' zbog liturgijskih čitanja koja pozivaju na radost. U prvom čitanju starozavjetni prorok Sofonija zove narod nek' se raduju jer će uskoro biti oslobođeni od ropstva. Bog im je bezakonja oprostio i iznova im nudi svoju ljubav i savez. Iscrpljen i ponižen narod primio je s olakšanjem i neizmjernom radošću proročku poruku ohrabrenja: 'Ne boj se, Bog tvoj je u sredini tvojoj, silni Spasitelj.' Kada postanu svjesni da su udareni zlom zbog svojih grijeha i za njih se počnu kajati, obuzmu ih osjećaji napuštenosti i ostavljenosti od Boga koji se s razlogom od njih udaljio. Tada ih obuzima strah, pred neizvjesnom budućnošću, jer su očite prijetnje sa svih strana.
U Bibliji su mnogi vapaji naroda Bogu da im se vrati: 'Vrati se Gospodine; ne ostavi nas; zašto šutiš; oprosti krivnju svom narodu; nećemo se više odmetnuti od tebe' i slično. A onda, kada ih Bog izbavi, malo-pomalo zaborave Božja dobročinstva i udalje se ponovno od Boga.
Zar se nešto slično ne događa i danas u životu mnogih vjernika? Kada dođu problemi vape k Bogu, a kada problemi prođu zaboravljaju na Božju pomoć. Dođe li neka nova patnja, evo nas opet s kucanjem na Božja vrata, na njegovo Srce. Cijela povijest spasenja, povijest je Božjeg opraštanja ljudima, Božjeg traženja čovjeka koji odluta, Božjeg milosrđa i ljudskog zastranjivanja.
Prorok pokazuje kako čovjek može biti istinski sretan samo ako se vrati svome Bogu, kada doživi Božje oproštenje i njegovu ljubav. Božja ljubav prema čovjeku očitovala se posebno u Isusu koji je pokazao koliko Bog voli čovjeka. Ta ljubav je tolika da nam je često, teško u to povjerovati. Koliko je važno upoznati i iskusiti tu Božju ljubav svjedoči cijeli Novi zavjet koji je jedan veliki poziv čovjeku neka upozna Božju ljubav prema nama i povjeruje u nju. Ta spoznaja čovjeku je izvor mira, radosti i sreće.
Apostol Pavao u drugom čitanju koje smo čuli, poziva kršćane na radost i ustraje u tome ponavljajući: 'Radujte se u Gospodinu, uvijek! Ponavljam: radujte se!' Razlog radosti je Božja blizina. Bez iskustva da nam je Bog blizu, naša radost bila bi stalno 'na štakama', jer može nam je lako odnijeti svaka i najmanja poteškoća. Kada se ne osjeća Božja blizina, onda i male poteškoće ostave dojam nepremostivih zapreka.
Apostol na drugom mjestu poziva kršćane na radost s naglaskom, kako je to za njih volja Božja. Uočavamo da volja Božja nisu za čovjeka samo neki križ, neka žrtva, neki teški životni zahtjevi, nego Bog želi da budemo radosni i sretni. Međutim, to nije moguće bez unutarnje punine koju može dati samo Bog.
Kako iskusiti Božju blizinu, Božju ljubav, upućuje nas današnji evanđeoski odlomak o Ivanu Krstitelju. On dolazi kao Isusov preteča. Prepoznaju ga svi kao proroka, kao Božjeg čovjeka. Takvim ga prepoznaje i sam krvoločni Herod koji ga se zbog toga i bojao.
Narod osjeća da je po Ivanu Bog pohodio svoj narod, jer proroka prije Ivana nije bilo gotovo tri stoljeća. Narod je na izmaku snaga, iscrpljen, siromašan, ali i gladan Božje riječi, željan čuti Božju poruku, željan vidjeti Boga. Svjesni su da je za to potrebno očistiti srce, promijeniti život. I mnogi dolaze pitati: 'Što nam je činiti?'
Ivanov odgovor upućen je svima: 'Tko ima dvije haljine neka podijeli s onim koji nema. Tko ima hrane neka učini isto tako.' Ivan stavlja naglasak na ljubav, milosrđe, velikodušnost, dobrotu.
Prema Ivanovom tumačenje, ako se čovjek želi susresti s Bogom mora se prije susresti s čovjekom. Da bi doživio Božju ljubav, prije treba pokazati svoju ljubav prema drugima, napose siromasima da i oni dožive njegovu ljubav. Odnos prema Bogu ne dopušta preskakanje bližnjih. Bez dobrog odnosa s bližnjim nema dobrog odnosa s Bogom.
Bog se na poseban način objavljuje čovjeku kada čovjek čini djela milosrđa. Ni čaša vode, tvrdi Isus, koja se dade nekomu iz ljubavi, neće ostati ne nagrađena. Vidimo, naglasak nije na materijalnoj količini koja se nekome pruža, nego na količini ljubavi koja se pruža. Udovicu je pohvalio, iako je dala, rekli bismo, samo jednu lipu, ali dala je s velikom ljubavlju, iz iskrena srca. Djela ljubavi su sredstvo koje nam omogućuje vidjeti Boga, približiti se Njemu. Bog je ljubav i gdje ima prave ljubavi osjeća se Božja blizina.
Ivanu Krstitelju dolaze i neki carinici s pitanjem što oni trebaju činiti? Carinike su u tom vremenu smatrali kao javne grješnike. I bili su takvi, jer su gotovo redovito drugima utjerivali veće takse nego su bili dužni i tako se na račun sirotinje bogatili.
Zato Ivan u svom odgovoru stavlja naglasak upravo na taj njihov najprisutniji grijeh prema mnogim siromasima. Veli im: 'Ne utjerujte više nego što vam je određeno.'
Pitaju ga i vojnici što oni trebaju činiti? I njima je odgovor vrlo konkretan koji dira u srž njihovih najčešćih grijeha. Veli im: 'Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte.' To su bili najteži grijesi vojnika, grijesi koji su najčešće pogađali nevine, siromašne, one bez zaštite. Vojnici su često iznuđivali novac od drugih i bogatili se tako preko leđa jadnika.
Iz svega se jasno vidi da je za susret s Bogom potrebno djelovati najviše na sektorima ljubavi, pravednosti i milosrđa. To se traži od svih, da svatko bude takav u svom staležu i u svom poslu. Ivan nikome ne kaže: 'Daj, napusti svoj posao i dođi biti sa mnom u pustinji.' Ne. Nego, budi tamo gdje jesi i tu se možeš posvetiti i tu možeš doživjeti Božju blizinu i njegovu ljubav. Pod uvjetom da svoj posao radiš pošteno, pravedno i s ljubavlju.
Bog od nas ne traži ništa izvanredno, nego samo to da budemo vjerni u življenju naše svakidašnjice. Vidi se iz svega da je Bog otvoren prema grješnicima pod uvjetom da imaju hrabrosti i poniznosti postaviti pitanje, kao i Pavao pri susretu s Isusom na putu u Damask: 'Gospodine, što želiš da činim?'“
Biskup je propovijed završio riječima: „Tko iskreno pita Gospodina i iskreno želi odgovoriti na ono što mu Bog kaže, takva osoba ima budućnost bez obzira na grješnu prošlost koju je imala. Nema grješnika koji ne bi mogao postati svetac, ako odluči promijeniti svoj život. Doduše, ne događa se to preko noći, ali je bitno krenuti putom obraćenja. Bog mu jamči da će, uz njegovu pratnju, sigurno stići na cilj. Amen.“
Na sv. misi sudjelovale su i obitelji koje su u Caritasu izdvojili za pružanje pomoći. One su se nakon sv. mise susrele u dvorani Caritasa s biskupom Križićem koji im je uručio novčanu pomoć i zadržao se s njima i djelatnicima Caritasa u druženju i razgovoru.
GSB
