Danas slavimo Blagdan Svete Obitelji.
Sveto misno slavlje u 11 sati predvodio je vlč. Stanko Smiljanić u suslavlju župnika preč. Luke Blaževića.
Na svetoj misi imali smo i radost krštenja. Obitelj Vidmar krstila je malenu kćerku i dali su joj ime Anita.
Danas svoj imendan slave svi koji nose ime po sv. Stjepanu prvomučeniku. Neka je svima sretan i blagoslovljen imendan!
Sreća i ljudski odnosi
Danas svi žele svoj komadić privatnosti, mira i tišine. Nažalost, privatnost najčešće znači podizati zidove, ograde, što više biti udaljen od svojih susjeda. Mnogi mladi ljudi stavljaju slušalice u uši da ne čuju ljude oko sebe, tamne naočale da se sakriju od tuđih pogleda. Glas naših bližnjih iritira, želimo isključiti bližnje iz naših života, poput bogataša živjeti u izoliranim vilama i dvorcima kojima se nitko ne može približiti. Teško nam je i pozdraviti jedni druge, a kamoli zaustaviti se, popričati. I sve to u ime naše privatnosti. Takvo ponašanje odvelo nas je u osamljenost, izoliranost, ravnodušnost. U ime mira i privatnosti umire druženje, šala, komunikacija, zajedništvo, solidarnost. U ime privatnosti, svi gunđaju, odnosi se zapuštaju, ne možemo naći životnog partnera. U ime privatnosti, roditelji i djeca više ne znaju razgovarati. U ime privatnosti, ljudi ne znaju prijateljevati.
Postoji problem bliskosti, problem druženja zbog načina života. Troši se vrijeme i emocije samo na stvaranje materijalnih dobara. Mislimo kako je to jedino nužno, a sve ostalo, obitelj, brak, prijatelji, mogu čekati. No istina je drukčija. Bez obzira na životne okolnosti o nama ovisi kako ćemo organizirati svoj život, koliko ćemo izdvojiti vremena za prijatelje, koliko ćemo ih imati i kakve. Najčešće čujemo izgovor: ‹Ljudi su ovakvi i onakvi, i najbolje je s njima ne imati posla!› Ali to ne znači prekrižiti sve ljude. Samoća i izoliranost nisu nikada dobar izbor.
Danas su mnogi naoko ‹sretni› ljudi – koji imaju sve – nesretni, jer nemaju odnosa. Oni bitni, životni odnosi slomljeni su, izdani, pogaženi. Bez zdrava odnosa, bez usklađivanja i uravnotežene relacije i komunikacije, teško je iskusiti ono što nazivamo ‹srećom›. Ne može čovjek biti sretan u izdvojenosti i samodostatnosti. Život nas kao takav upućuje na drugoga, na onoga koji nije ‹ja›, nego ‹ti›. Stvar, predmet, kako je istaknuo Martin Buber, ne ispunja žudnju za srećom, nego tek istinska okrenutost prema drugom, dodir s njim. Problem sreće – problem je dobrih ljudskih odnosa! Nesretnim čovjeka čini zatvorenost u sebe, kruženje oko sebe samoga, nedostatak istinskih odnosa u životu.
Ovih božićnih i novogodišnjih dana kupujemo jedni drugima darove. Jesmo li se možda zapitali koliko u stvari poznajemo osobe kojima kupujemo darove? Koliko poznajemo svoju ženu, svoga muža, svoje dijete, majku, brata, sestru. Što doista znam o njihovim karakternim, duševnim osobinama? Jesu li oni doista takvi kakvima ih mi doživljavamo, možda već godinama, desetljećima? Kakav je naš odnos prema drugom ljudskom biću?
Svi se danas tužimo na sebično ponašanje ljudi. Osobna ambicija, osobna sreća, osobno ispunjenje ‹mantra› je koja se posvuda čuje. Želimo darove života kao što su bogatstvo, slava, moć, užitak i slično. Ali kako? Ako je postizanje tih stvari na račun drugih, onda to nije ispravno u duhovnom smislu. Ili ako se to želi postići zanemarivanjem drugih ljudi i njihovih potreba? Tužiti se jedni na druge, imati poteškoće jedni s drugima, najnormalnija je stvar na svijetu. Pitanje je samo na koji se način ophodimo s takvim poteškoćama. Ljudski i obiteljski odnosi žive od međusobnoga usklađivanja i prihvaćanja, strpljivosti i poštivanja.
Evanđelist Luka u današnjemu evanđelju kaže da u hram dolazi čitava nazaretska obitelj, i time želi istaknuti posvećenost Bogu svih njezinih članova – i Isusa i Marije i Josipa. I danas je zajednički nedjeljni obiteljski odlazak na misu, posvećenost Bogu njezinih članova, najbolje jamstvo zdravih obiteljskih odnosa.
Razmišljanje: Franjevci-split
