Četvrta je nedjelja kroz godinu i zadnja je nedjelja u mjesecu siječnju. Sveto misno slavlje u 11 sati predvodio je kancelar biskupije i biskupov tajnik preč. Mišel Grgurić u suslavlju s župnikom preč. Lukom Blaževićem.
Na svetoj misi imali smo radost krštenja u obitelji Jerković koje je predvodio župnik preč. Luka Blažević. Krštena je malena Iva. Iva je prvo dijete Martine i Ivana Jerkovića i ujedno i unuka naše Milice Jerković koja radi u župnom uredu. Obitelji i kumu čestitamo na daru života i sakramentu krštenja!
Nepriznat u svom zavičaju
Upravo u svom zavičajnom gradu Nazaretu, upravo tamo, gdje ga svi poznaju i drže, da je on Josipov sin, jer tamo je i odrastao – upravo tu u sinagogi u Nazaretu Isus ne nailazi na pravo priznanje kao Mesija, nego biva odbačen, žele ga strmoglaviti s ruba brijega!
Luka u svom evanđelju izvještava da Isus zbog toga nije iznenađen. Naprotiv! On je računao s odbacivanjem, jer: “Nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju.” Tamo gdje ga svi znaju i gdje se ponaša prijateljski prema ljudima kao jedan od njih, jedan prorok neće lako biti priznat kao prorok. Većina će kazati: “To je jedan od nas. Kako on može biti nešto osobito ili kakvu važnu poruku ima za nas?” Isus se nije krio zbog te običnosti prihvaćanja njega kao osobe, želio je pokazati, da je stvarno čovjek među ljudima, premda je ujedno vječni Božji Sin kojeg je poslao u svijet Otac nebeski.
Ovoga puta Isus se provukao između svojih protivnika koji ga progone, jer je tek na početku svoga javnog djelovanja. Ipak je bijes njegovih zemljaka znakovit navještaj onoga što će se dogoditi u tri godine, kad on bude osuđen na smrt na križu i na grozan način ubijen.
Kako je moralo biti Isusu u duši, kad su ga ljudi odbacili, jer on je od mladosti bio poznat onima koji su mu povjerovali i koje je ljubio? On je bio čovjek, i sigurno ga je to duboko pogodilo. Ipak Isus nije bio ogorčen ili ispunjen osvetom; naprotiv: ljubav njegova srca trpjela je odbijanje. On nije otkazao tu svoju ljubav prema ljudima.
Kaže se u Prvoj poslanici Korinćanina: “Ljubav nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi” (1 Kor 13,5b-7)
Isus je znao, da ljudi trebaju vremena, da to što su čuli i vidjeli, prerade, probave. Tako su se mnogi od njih kasnije okrenuli Isusu i slijedili ga. Drugi su se nakon njegove smrti i uskrsnuća obratili. Nikada nije kasno, da se netko obrati. Bog čeka na našu vjeru i našu ljubav.
Božji je dar, da mi ljudi uopće možemo vjerovati i ljubiti. To nam prije svega dolazi od njegove milosti i omogućava nam, da vjerujemo u njega, da se nadamo i ga ljubimo. Dakako, on nas na to ne prisiljava, nego čeka na naš slobodni odgovor.
Kao što i čitanje pokazuje, konačno naš život ovisi o ljubavi: ako je imamo, koristimo se također i drugim darovima i kvalitetama i postajemo plodonosni u Božjem kraljevstvu; ako nam ljubav fali, sve drugo je bezvrijedno, pa i sama vjera ili prorokovanje ili čudesna moć.
U nasljedovanju Isusa smijemo ići našim putom; ne radi se o spektakularnim stvarima, nego o vjernosti u malim; o tome da u svako vrijeme ostvarujemo ljubav prema Bogu i bližnjima!
Razmišljanje: Franjevci-split
