Peta je nedjelja kroz godinu i prva je nedjelja u mjesecu veljači. Ovu nedjelju uvijek obilježavamo također Dan života kada posebno molimo za svaki začeti i darovani život. Svetu misu u 11 sati predvodio je župnik preč. Luka Blažević u suslavlju vlč. Zlatka Sušića.
Ribari ljudi
Svaki od nas u svom životu vjerojatno ima izazova, kojih se zbog veličine zadaće ili pothvata prestrašimo. Sami se ne pouzdajemo ili ne možemo sebi predstaviti, da možemo uspjeti u određenim stvarima. Puno puta se događa zaokret na bolje pod izmijenjenim predznacima: čini se, da nemoguće iznenada postaje izvedivo, teško biva lako, dosad nedostižno najednom je za nas pristupačno.
To mogu potvrditi parovi, koji su se jednom odvažili na korak, da će u životu živjeti zauvijek zajedno kao muž i žena. Ta iskustva imaju i osobe posvećenog i apostolskog života – redovnici, svećenici, kada njima u duhovnom životu ili u dušobrižništvu na neobičan način Duh Sveti uklanja sve poteškoće s puta i pokazuje se dobri plod.
Moralo je biti razočaravajuće za Šimuna Petra, ribara, da on i njegovi kolege usprkos muke nisu cijelu noć ništa ulovili. Dolazi Isus i traži od njih da još jednom bace mreže. Petar doduše ne razumije što bi to trebalo značiti; njegova reakcija je značajna, karakteristična i pokazuje ipak veliko povjerenje u Isusa: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.”
Iznenada se događa ono, na što nitko nije računao: mreže su bile pune riba, gotovo im se razdirale. Tek uz pomoć ribarskih kolega Jakova i Ivana uspijeva im, da ribe u lađi dovezu, jer zbog težine ulova umalo im lađe ne potonuše. Kako je to moguće? Zašto sada tako veličanstven ulov? Kako je to Isus znao? Tko je taj Isus? Za Petra dolazi samo jedno u pitanje – on se baca na koljena pred Isusom i priznaje vlastitu nedostojnost: “Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” Pritom se Isus ne zadovoljava time; on pomaže Petru da ustane i kaže mu: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!”
Budućnost za Petra i njegove kolege ribare Jakova i Ivana nije u bogatom ulovu ribe kao što se baš dogodilo na Genezaretskom jezeru, nego će oni postati “ribari ljudi”. To će svakako činiti s Isusom, i očigledno je Isus prvi ribar ljudi. On poučava okupljeno mnoštvo o dolasku kraljevstva Božjega po njemu. Svi vjeruju, da su “ulovljeni” od Isusa, jer su njemu povjerovali: on ih sigurno vodi kući, u kraljevstvo svoga nebeskoga Oca.
U starom kršćanstvu za Isusa Krista upotrebljavao se znak ribe. Grčko ime za ribu glasi: ἰχθύς. To su početna slova od Ιησούς Χριστός Θεού Υιός Σωτήρ: Isus Krist, Božji Sin, Otkupitelj, Spasitelj. Riba i odgovarajuća riječ bili su dakle neupadljiv raspoznajni kršćanski znak.
U radosti zbog toga, da svi tako reći pripadamo “Božjem ribnjaku”, želimo također i druge ljude voditi Kristu i postati kao i apostoli “ribari ljdui”! Neka Bog blagoslovi naše dobro nastojanje, i neka nas prati zagovor Majke Božje Marije i svih anđela i svetih!
Razmišljanje: Franjevci-split
Foto: Ivana Đapić
