Sedma je nedjelja kroz godinu.
Svetu misu u 11 sati u župnoj crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku predvodio je kancelar i biskupov tajnik preč. Mišel Grgurić u suslavlju domaćeg župnika preč. Luke Blaževića.
U subotu 19. veljače župnik preč. Blažević predvodio je sakrament krštenja na kojem je kršten maleni Tin Dukarić. Tin je drugo dijete Hrvoja i Doris r. Vuković. Kum na krštenju bio je Valentino Grgurić. Obitelji i kumu čestitamo na sakramentu krštenja i daru života!
Korak više
Jeste li ikada čuli ovu rečenicu: “Njega mi je samo Nebo poslalo”. To se događa u trenucima kad ne vidimo nikakvog izlaza, pa mi netko pomogne. Stojim na raskršću. Ne pomaže mi ni karta, ni navigacija, a onda se pojavi netko koji mi brzo pokazuje put. Postoje i druge situacije u kojima mi netko smeta i nervira me. Šalje li njega Nebo? Ili, netko ne prestaje govoriti a ja bih želio mir. Nebo mi očito povjerava da i takve situacije svladam, da ih riješim, da za sve sudionike bude dobro. U evanđelju će biti govora o takvim situacijama.
Jedna jednostavna rečenica nalazi se usred evanđelja: “I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.” Uistinu potpuno razborito! Dovoljno je da se smjestim u drugoga i pitam se: kako bi mi bilo kad bih bio u položaju drugoga? Što bih tada imao? Kako bih postupio? Tako jednostavna i jasna uputa, ili kako ju se zove “zlatno pravilo”. Ona je prisutna u mnogim kulturama i religijama. Također u obliku koji je kod nas uobičajen kao poslovica: “Što ne želiš da se tebi čini, ne čini ni ti drugome.” Isus se pozitivno obratio “zlatnim pravilom” : čini drugima, što očekuješ za samoga sebe! Kako izgleda kad izbije neprijateljstvo? Isus kaže: “Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju!” (LK 6, 27 sl.) Na prvi pogled izgleda nemoguće! Sasvim “normalna” reakcija je uzvratiti udarac, mrziti, osvetiti se. Ipak tu se pojavljuje “zlatno pravilo”: mogu li mrziti? Zar to nije strašno? Želim li da se meni čini zlo? Nijedna “normalan ” čovjek ne raduje se neprijatelju. Nitko ne želi da ga se progoni.
Dakle ne čini drugome što sam ne želiš sebi: iako je on moj neprijatelj? Progoni li me mržnjom ? Da, također i tada! On sam ne želi da mu ja činim izmišljeno zlo. Pa, ako on to meni i čini, sebi ne bi želio.
“Zlatno pravilo” u biti je sasvim logično. Zašto je ono tako teško? To se ne dobiva samim razumom. Tu treba veliki uzor, jak pomoćnik. Tu treba široko srce. Tako široko kao Božje srce. On se uvijek drži “zlatnog pravila”. On postupa dobro iako mi nismo dobri. On je milosrdan tamo gdje smo mi okrutni, nemilosrdni. On ne osuđuje, gdje smo već davno slomili štap. Tko to ne želi da drugi prema njemu bude milosrdan? Uvijek sam zahvalan, ako me se susreće dobrotom a ne hladnoćom, ako se osjećam prihvaćen, a ne odbačen. Kako je dobro kad mi se oprašta ukoliko sam nešto pogrešno uradio! Kako je ugodno kad mi se velikodušno pomaže! Sve je u biti sasvim jednostavno i jasno. Samo da to opet iznova ne bismo zaboravili! Jer, čim mi se dogodi zlo, odmah mi “zlatno pravilo” nestane iz pameti. A ipak: mir je među nama, ako s time počnem. Pomirenje počinje sa mnom. Ja sam utvrđujem mjeru s kojom će me Bog jednom mjeriti. Jesam li sam primijenio mjeru za druge s kojom bi želio da budem mjeren?
Isus upućuje ove riječi ljudima koji pokušavaju učiniti svijet boljim, pravednijim, zdravijim. Ako ljubimo samo one koji nas ljube; ako dijelimo samo s onima koji s nama dobro ophode, kako će se nešto promijeniti? Vrtimo se u krugu. Isus želi da izmijenimo svoj pogled. On želi da počnemo iznova. Da “ljubimo” one koji to ne očekuju od nas. Da dijelimo s onima koji ništa nemaju. Da postupamo bez obračunavanja, bez isprike, bez nagodbe. Tako kako nama Bog čini: “Budite milosrdni, kao što je to vaš Otac!”
Kad vam je uspjelo posljednji put : ljubiti neprijatelje, blagoslivljati one koji su vas proklinjali, i moliti za one koji su vas zlostavljali? Što činimo,činimo s Bogom. Kršćani mogu činiti, što ne bi mogli činiti, ako ne bi činili s Bogom.
Stoga, pazi na svoje misli, jer one postaju riječi.
Pazi na svoje riječi, jer one postaju djela.
Pazi na svoja djela, jer ona postaju navike.
Pazi na svoje navike, jer one postaju tvoj karakter.
Pazi na svoj karakter, jer on postaje tvoja sudbina.
Razmišljanje: Franjevci-split
Foto: Tomislav Ratković
