Osma je nedjelja kroz godinu.
Svetu misu u 11 sati predvodio je biskupov tajnik i kancelar biskupije preč. Mišel Grgurić u suslavlju domaćeg župnika preč. Luke Blaževića.
Prvo čitanje čitala je Tatjana Vlainić, psalam Marta Butković dok je drugo čitanje pročitala Roberta Pešava. Molitvu vjernika pročitali su naši ministranti.
Pobjeda u Kristu
1 Kor 15, 54-58
“Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?” Usred poslanice Korinćanima Pavao izaziva smrt. Kakvu vrstu žalca vidite pred svojim unutarnjim okom? Jednoga kaktusa? Ili žalac ose? Tako je ubod ose bolan i gnjevan, ali (ukoliko nema alergije) ne i smrtan. Kakva je smrt žalca? “Žalac” na koji misli Pavao je batina sa željeznim trnjem, bodljikama. S tom batinom tjerali su stoku, a također robove i ropkinje, često puta kažnjavali i ponižavali. Nama je možda bliskija slika o biču. Da, kaže Pavao, svi smo mi bili robovi pod vlašću smrti.
U to vrijeme biti rob, bila je realnost nadaleko proširena. Dvojica od trojice stanovnika grada Korinta bili su robovi. Također i mnogi drugi bili su siromašni i ovisni od drugih, tako da nije postojala velika razlika, npr. mnogih nadničara i bludnica. I gotovo posvuda uokolo Sredozemlja rimsko carstvo je podjarmilo ljude, tako da su se oni osjećali kao robovi gospodara i okupatora.
Biti rob, značilo je, da nemaš svoj vlastiti život. Moja radna snaga, moje tijelo, moje odluke, moja budućnost pripadaju drugome, koji o tome određuje i često izvlači što njemu koristi.
Takva je i smrt, kaže Pavao: gonič robova koji vas drži na tlu i mrcvari vas! On time ne misli (ili ne samo) da smo mi ljudi prolazni i moramo umrijeti. On misli puno više na zapletenost nepravde, laži i nasilja. On sasvim jasno vidi moć zla za njega i za čitav svijet. Kako gospodstvo nasilja i pravila igre zla otimaju ljudima slobodu i štoviše život.
Ali tomu je sada kraj jednom zauvijek, kaže Pavao. Bog nije prepustio Isusa smrti, nego mu je darovao novi, sasvim drugi život. To je također i za nas planirano. Sve moći smrti konačno više nemaju nad nama moć. Mi smo slobodni! Na sreću kod nas sada nije dopušteno ropstvo. Ali vrlo često ne osjećamo se slobodnima. Mnogi kažu da sebe doživljavaju kako su progonjeni i gonjeni. Mnogi imaju osjećaj da se ne mogu potvrditi svojim životom. Koji su to goniči robova danas, koji su s bičem (ili baš bodljikavom batinom) iza nas ovdje? Tko ili što rovari i mrcvari nas – i time nam krade život?
Puno puta goniči su u nama samima. Kao jedan gonič robova jesu nutarnji glasovi koji nam govore: ti moraš biti bolji! Ti moraš više raditi! To još nije dovoljno! Često su ti nutarnji goniči jeka iz našega djetinjstva od kojega se teško možemo osloboditi.
Puno puta mrcvare nas također i svakidašnje stvari: sve više biti u poslu a sve manje vremena to i izvršiti. Na brzinu kupovati, roditeljski sastanak s nastavnicima, još k tome peglanje, brzo telefoniranje – žurba. Slobodno vrijeme pretvara se u stres. Kad ćemo biti slobodni ljudi?
Tako funkcionira naš svijet: brže, više, dalje. Privredni sistem živi od rasta, rast živi od potrošnje i taj đavolski krug okreće se uvijek brže, dok nam se ne zavrti u glavi i gubimo orijentaciju. Tko je aktivan u socijalnoj mreži taj zna kako ga puno toga veže u životu i koliko u svemu tome treba energije i kako puno puta nije slobodan i stalno je dohvatljiv.
Dosta s time, rekao bi Pavao. Bog vas želi kao slobodne ljude a ne kao robove. Bog vas želi žive a ne mrtve. Isus je to započeo i ostavio trag. U tom Isusovom tragu nalazimo put iz ropstva i vlasti smrti, nalazimo put u slobodu djece Božje.
Već za par dana počinje Korizma. Odrecimo se ovoga puta goniča robova u svome životu! Svatko neka promisli čega se može odreći i čemu može darovati više slobode, kako bismo s njime mogli kazati : “Gdje je, smrti, žalac tvoj, gdje je, smrti, pobjeda tvoja? A hvala Bogu koji nam je darovao slobodu!”
Razmišljanje: Franjevci-split
