U četvrtak 17. ožujka bio je drugi dan duhovne priprave za naš župni blagdan sv. Josipa.
Duhovni program započeo je u 17,00 sati pokorničkim bogoslužjem i Korizmeno-uskrsnom ispovijedi gdje su vjernici imali priliku izmiriti se s Bogom u sakramentu ispovijedi.
Svetu koncelebriranu misu nakon sakramenta pokore predvodio je kancelar biskupije i biskupov tajnik preč. Mišel Grgurić u suslavlju s domaćim župnik preč. Lukom Blaževićem i vlč. Zlatkom Sušićem.
U svojoj propovijedi preč. Mišel vjernicima je približio prispodobu o kojoj smo čuli u evanđelju o bogatašu i Lazaru. Akteri ove prispodobe predstavnici su suprotnih strana jednog društva. Suprotnost se nalazi i u materijalnim dobrima. Njihovo imanje ili nemanje materijalnih dobara donosi lagodan život jednome, dok drugome nosi bijedu i muku. Ono što spaja ove suprotnosti jest smrt. Smrt ne zaobilazi ni bogata ni siromašna. Ipak, i sama smrt ne donosi im isto. Lazara anđeli odnose u krilo Abrahamovo, a bogataš biva pokopan i odlazi u pakao. Situacija suprotnosti i dalje ostaje prisutna, ali na drastično promijenjen način. Siromašni Lazar koji je za života trpio u ranama sada dobiva utjehu, a bogataš paklenske muke. O krepostima jednoga ili drugoga prispodoba ne progovara. Kaže da je Lazar za života primio svoja zla, a bogataš dobra. To se navodi kao razlog ovakvom raspletu nakon njihove smrti. Bogataš ide u pakao i muke, siromah u krilo Abrahamovo. Nigdje ne stoje grijesi bogataša zbog kojih bi bio osuđen. Ono što je osuđujuće u njegovom bogatstvu upravo je blizina Lazareva. Bogatašu nije presudilo njegovo bogatstvo, nego odnos prema siromašnome Lazaru. Pokraj bogataša Lazar živi i umire kao siromah, u mukama, s otvorenim ranama. Bogataš ne poduzima ništa da bi Lazaru pomogao ili olakšao. Zato u prispodobi ukazuje na Mojsija i proroke koji su uvijek iznova pozivali na milosrđe prema siromasima. Znajući tko se sve nalazi među njegovim slušateljima, Isus iznosi ovu prispodobu kao smjerokaz za obraćenje. Upućuje na Mojsija i proroke, a samim time na pomoć siromahu kako bismo jednog dana baštinili kraljevstvo Božje.
Na kraju svete mise preč. Mišel predvodio je molitvu sv. Josipu.
