U srijedu 19. ožujka proslavili smo našeg župnog zaštitnika sv. Josipa. Svečanu svetu misu u 11 sati je predvodio p. Marko Šop u koncelebraciji sa domaćim župnikom vlč. Lukom, dekanom i rektorom katedrale mons. Milom Čančarom, vlč. Zlatkom Sušićem, župnikom u Bilaju, vlč. Nikolom Turkaljem, biskupijskim ekonomom i vlč. Mustaćem iz Perušića.
Pater Marko se pogotovo osvrnuo na evanđelje, tj. kako je Josip postao muž Marijin. Govorio je o sv. Josipu, kako je cijeli život bio u čistoći i brinuo se o Svetoj obitelji. Kad je došlo vrijeme da ode sa ovog svijeta, razbolio se i Marija je ostala sama sa Isusom kao i danas mnoge obitelji. Marija, Isus i Josip prihvatili su volju Božju. Isus je znao što ga čeka, prihvatio je smrt na križu. Josip je živio u čistoći iako je bio muž Marijin i on je uzor svim svećenicima jer kao što Isus nije imao ženu i ostao u toj čistoći do kraja života, tako bi morali i svi svećenici jer nastavljaju djelo koje je On činio. Svećenici su nastavak Isusovog djelovanja. Najprije apostoli su krstili na početku Crkve. I kad se Crkva već toliko proširila više nisu stizali to raditi, pa su najprije zaredili đakone. Naš biskup je naš apostol i dobio vlast da propovijeda na svim župama i ima svete mise. Naravno, on to ne može stići pa su župnici njegove produžene ruke.
Nikada ne smijemo govoriti protiv biskupa i svećenika jer ovaj svijet mrzi pastire zato što oni navještaju Krista, a ovaj svijet ga mrzi. Duh ovog svijeta najprije će učiniti da sve ljude okrene protiv biskupa i pastira, protiv onih o kojima ovisi naše spasenje. Jer da nema svećenika, tko bi odrješivao od grijeha, tko bii krstio djecu, tko bi doveo Isusa u Presvetom oltarskom sakramentu. Bez svećenika jednostavno bi bili prepušteni ovome svijetu i razbježali bi se kao ovce bez pastira i ne bi više znali ni tko smo ni što smo. Zato smo dužni moliti za svoje pastire jer su oni nemoćni bez molitve Crkve. Isto tako bez molitve nema ni novih zvanja ni svećenika.
Bog ima svoje zamisli i sa malenim ljudima kao i sv. Josipom. Nije on bio neki školovan čovjek, imao je zanat, radio je sa drvetom, bio je snažan i vjeran Bogu. Ne može svatko čuti glas Božji, onaj koji psuje, onaj koji vidi crkvu jednom godišnje. Ali ljudi koji su u molitvi, oni koji svaki dan mole, pročitaju sveto Pismo, koji se trude živjeti kao sveti ljudi. Takve ljude Bog nadahnjuje da možemo opstati u ovom svijetu. Kada nas drugi napadaju, trebamo ostati mudri, ne vračati istom mjerom nego da mudro ili šutnjom se odupremo zlu. Ali uvijek sa Božjom pomoću. Bez Boga mi smo potpuno propali, a sa Bogom možemo sve.
Josip je bio veliki vjernik, iz kraljevske obitelji, iz obitelji kralja Davida. Njemu je vjera bila sve i bio je spreman ostaviti sve i poći iz svoje kuće, ostaviti sve što je imao. Možda je uzeo nešto alata što će mu trebati da nešto zaradi za prvu ruku kada dođu u državu u kojoj nikad nisu bili. Zato je veliko pouzdanje važno, pogotovo danas kada nas svi plaše da ništa ne možemo, da smo gotovi, da ćemo propasti, da smo zaostali...Plaši nas duh ovoga svijeta da se odreknemo Boga, da se odreknemo spasenja i da propadnemo. Ali mi se nedamo. Mi ostajemo Božji. Sveti Josipe, ne napuštaj nas, brini se za nas!
Sveti Josip se brine za sve one koji ga zazivaju, i za materijalno kada je netko u teškim materijalnim problemima. Ima puno ljudi koji su svjedočili da im je molitva sv. Josipu pomogla. Riješili su im se problemi jer je i on brinuo za svoju obitelj tako da je i danas zagovornik onih koji su ostavljeni sami. Josip nam uvijek treba.
Poslije Marije, Josip nam je najveći svetac. Nemojte nikada zaboraviti jer nam treba. Treba nam zagovor svetaca. Ne možemo mi sve sami jer sveci vide taj duhovni svijet, vide ono što je nama sakriveno očima. Znaju što nam treba, što treba moliti i kako nam pomoći. Zato nam oni jako trebaju. Mariju koju nam je Bog darovao za majku, isto tako Mariji je Bog darovao nas. Marija je naša majka i bez Marije mi ćemo se izgubiti jer nas ona vodi Isusu. Josip neka nas brani u ovom svijetu koji ne zna Boga, koji mrzi Boga. Josip nam je potreban da nas štiti i brani, i tako neka bude - poručio je p. Marko u svojoj homiliji.
Na večernjoj svetoj misi okupili su se svi oni vjernici koji su radili ujutro te tako pokazali svoju privrženost zaštitniku naše župe. Misu je predvodio također p. Marko u suslavlju sa župnikom i biskupijskim kancelarom vlč. Marinkom Miličevićem.
