U nedjelju 8. svibnja na IV. vazmenu nedjelju misno slavlje slavljeno je u 11 sati. Ovu nedjelju nazivamo još i Nedjelja Dobroga Pastira jer posebno molimo za nova duhovna zvanja tj. za sve one koji će svoj život posvetiti Bogu i ljudima u svećeničkom ili redovničkom zvanju.
Druge nedjelje u mjesecu svibnju uvijek obilježavamo Majčin dan. Na ovaj način zahvaljujemo našim majkama za sve što čine za nas. Na kraju svete mise Ana Butković i Kristina Zalović izrekle su prigodne recitacije za naše majke.
Prvo čitanje na svetoj misi čitala je gđa. Tatjana Vlainić, psalam Marta Butković, a drugo čitanje Roberta Pešava. Molitvu vjernika čitali su ministranti Luka Findrik, Ana Butković i Kristina Zalović.
Gdje su pastiri?
Danas je nedjelja “Dobrog pastira”. Zove se tako, jer evanđelje govori o Dobrom pastiru. Isus samog sebe tako zove. “Ja sam pastir dobri”, kaže o sebi. Nije li to drsko, uobraženo? I je li to tako simpatično, biti promatran kao ovca i ako se s nekim postupa kao s ovcom? Pastir i ovca – slika zavisnosti?
Na jednom zidu visjela je slika koja je prikazivala ovčara, pastira. Oslonjen na stablo, plete čarapu. Pokraj njega pas ovčar, a uokrug nedaleko njega ovce, stado.
Iako je danas rijedak takav prizor, on izaziva u čovjeku osjećaj, da su ovce neslobodne, da su zavisne. To je prije svega slika sigurnosti. To nas podsjeća na čudesni psalam 23: “Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam. Na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva. Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Gospodnjem ću Domu prebivati kroz dane mnoge”.
Nije li ta prastara biblijska molitva puna utjehe i hrabrenja, bodrenja? Sigurno je ta slika o pastirima danas za mnoge strana. Oni taj poziv nisu vidjeli ili čak doživjeli. Ipak vjerujem, da svatko osjeća duboku sigurnost o kojoj govori psalam 23. Tko se stavlja pod Božje pastirstvo, taj neće biti bezvoljna marioneta, ovca, koju se promatra samo kao stoku za klanje.
Isus je često posezao za slikom pastira. Osobito je to jako istaknuto u maloj slici o 100 ovaca. Jedna je zalutala i izgubila se. Pastir ide za njom, traži je dok je ne nađe. Ostavlja onih 99. Njemu je važna izgubljena ovca. I koja radost kad ju ponovno nađe! “U nebu će biti veća radost zbog jednog jedinog grešnika koji se obratio, nego zbog 99 pravednika, kojima ne treba obraćenja”, kaže Isus.
“Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom”. To je uzeto iz svakidašnjeg života pastira. One poznaju glas svoga pastira i vjeruju mu. Da, ne postoji samo to povjerenje u odnosu pastira i stada, nego između Boga i čovjeka, između Isusa i nas. “Nitko ih ne može ugrabiti iz moje ruke”. To daje čvrsto pouzdanje! Isus jest i ostaje pastir dobri, i tko se njemu povjeri, neće biti razočaran.
Kod pastira, a to smo mi i trebali bi biti (biskupi i svećenici), na žalost nije uvijek tako. Mi često daleko zaostajemo iza ideala dobroga pastira. Ali ipak možemo kazati: mi čeznemo za tim, da budemo sličniji Isusu dobrom pastiru. Gdje ljudi doživljavaju takve pastire, tu se ponovno sabiru, skupljaju “ovčice”. Danas, na nedjelju Dobroga pastira, molimo po svem svijetu za takve pastire. Mi ih trebamo hitno, neodgodivo.
U ovoj euharistiji, u ovom slavlju čuti glas našega Pastira znači čuti kako on nad kruhom i vinom kaže: Uzmite, jedite, i pijte, ja sam za vas. Taj glas smijemo i trebamo slijediti u povjerenju, s njim biti na dobrom putu, na putu, koji već ovdje i danas daje život i vodi u život.
Razmišljanje: Franjevci-split
