Pete vazmene nedjelje 15. svibnja misno slavlje u našoj župi slavljeno je u 11 sati. Svetu misu predvodio je župnik preč. Luka Blažević.
Kroz mnoge nevolje
Čitanje iz Djela Apostolskih izvještava nas o počecima Crkve. Vjera u raspetoga i uskrsloga Gospodina širila se po svjedočanstvu apostola i njihovih suradnika, ali isto tako po običnim ženama i muževima, koji su u svakidašnjem životu ispovijedali Gospodina. Njima je isto tako bilo nemoguće šutjeti o onoj nadi, koja ih je ispunjala! Svi su ljudi to trebali iskusiti.
Po zajedništvu s Isusom Kristom primali su udio u Božjem kraljevstvu. U njemu je nebesko kraljevstvo već došlo k nama, iako još nedostaje konačno dovršenje u slavi. Mi se tako reći nalazimo u “međuvremenu”: Bog je u Isusu Kristu postao čovjek. Isus je na zemlji naviještao radosnu vijest o Božjoj ljubavi i učenicima je ostavio svoju zapovijed ljubavi: “Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge.” Nakon svoje smrti na križu on je treći dan uskrsnuo i potom četrdeset dana nakon toga uzašao na nebo. Odande, od Oca on je poslao Duha Svetoga, koji one koji vjeruju u Isusa jača i svojom ih snagom oduhovljuje.
Tako mi kao kršćani znamo: mi smo već prihvaćeni u zajednicu s Bogom, ako živimo od milosti posvećujuće, koju smo primili na krštenju. Dovršenje očekujemo u susretu s Bogom na kraju našega života. Da, nije samo individualno dovršenje za one, koji su ostali vjerni Gospodinu u svom životu; postoji i sveopće dovršenje na kraju vremena, kada će Isus Krist na vidljiv način ponovno doći na oblacima nebeskim, da bi sudio žive i mrtve. Tada će Bog poduzeti konačno razlučivanje dobrih od zlih; prije svega mi ćemo biti suđeni po djelima ljubavi, tako da će jedni ući u vječno blaženstvo neba, a drugi u vječno prokletstvo. Na toj konačnoj odredbi sudjeluje uskrslo tijelo, jer Isus Krist je od mrtvih uskrsnuo.
Put kršćana na zemlji isto tako je označen radošću i nadom kao i patnjama i iskušenjima. Pavao i Barnaba ohrabrivali su stoga učenike; oni su ih opominjali, da ostanu vjerni u vjeri. Jer: “Kroz mnoge nevolje moramo ući u kraljevstvo Božje” (Dj 14,22).
Nevolje zemaljskoga života nisu nikakva prigoda za očajavanje. One pripadaju našemu životu, i smijemo vjerovati Bogu, koji sve okreće na dobro. Tko je povezan s Isusom Kristom u vjeri, nadi i ljubavi, taj se ne treba ništa plašiti. Sama vlastita slabost i grešnost prigoda su da se nanovo bacimo u ruke milosrdnog Boga!
Mislimo u molitvi na sve one kršćane koji radi svoje vjere moraju trpjeti progonstvo. To su i danas u različitim zemljama svijeta vrlo mnogi. Oni se muče, ostati Kristu vjerni, i trebaju našu solidarnost i našu potporu u molitvi.
Uskrsno vrijeme naći će svoj vrhunac u svetkovini Duhova. S novom zapovijedi ljubavi da budemo slični Kristu, za nas bi bilo prezahtjevno bez Duha njegove ljubavi. Jedni drugima služiti, jedni druge susretati s dobrotvornošću, jedni drugima opraštati možemo samo od dara koji nas oslobađa i kojim smo “zaraženi”. Mi molimo za taj dar u svakom slavlju Euharistije. Mi molimo zato, da naše sudjelovanje za stolom Gospodnjim nama dade udjela u njegovom Duhu i da tako učimo živjeti njegov testament.
Preporučimo i sebe i sve ljude zagovoru svih svetih: oni već smiju sudjelovati u vječnoj radosti; koju Bog daruje izabranima svojim. Marija, Djevica i majka Božja, neka bude i naša majka i zagovornica kod svoga sina Isusa Krista.
Razmišljanje: Franjevci-split
Foto: Tomislav Ratković
