U nedjelju 12. lipnja cijela Crkva je slavila svetkovinu Presvetog Trojstva.
Sveto misno slavlje u 11 sati predvodio je župnik preč. Luka Blažević.
Isus Krist, jedinorođeni Sin Božji, istobitan s Ocem
Poznata je legenda iz života sv. Augustina, u kojoj se kaže, da je jednom sv. Augustin šetao uz more. Zapazio je jednoga dječaka kako se igra uz obalu na morskom žalu. Prelijevao je morsku vodu u jednu rupicu. Na pitanje sv. Augustina, što radi, dječak je odgovorio: “Prelijevam more u ovu rupicu” . Augustin će njemu: “To ti neće uspjeti. To je nemoguće”. Onda mu je dječak odgovorio: “Prije ću ja preliti more u ovu rupicu, nego ćeš ti otkriti tajnu Presvetoga Trojstva”.
Ta zgoda iz života sv. Augustina jasno nam daje na znanje, da je Bog duboka tajna. On nije nikakav predmet kojeg bismo mogli utvrditi kao i druge predmete. Njega nema na način kao što ima stvari ili ljudi na svijetu. Biblija ga naziva skrivenim Bogom (usp. Iz 45,15), koji prebiva u svjetlu nedostupnu (usp.1 Tim 6,16). Mi kao prolazna bića ne možemo nikada obuhvatiti njega, beskonačnoga i svega drukčijega. “Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio” (Ps 139,6).
Sve što mi možemo kazati o Božjoj tajni, to su samo slike i poredbe. Po njima samo izdaleka dotičemo tajnu Boga. Tu vrijedi riječ apostola Pavla: “Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki…”(1 Kor 13,12). “Zrcalo” i “poredba” znače: naše slike i pojmovi mogu svakako izreći “nešto” o Bogu. Također Isus govori u poredbama i koristi svakidašnje događaje, da bi nam približio Božje djelovanje ljudima.
Mi ne možemo govoriti o Bogu drukčije nego govorom svijeta.
Ipak, ne smijemo zaboraviti da i s tako zornim slikama o Bogu, Boga nikada ne možemo dohvatiti. Veliki teolog srednjega vijeka Anselmo Kanterberijski je rekao: “Bog je onaj iznad kojega se ništa većeg ne može izmisliti, veći je od svega, što se može izmisliti”. Sveti Toma Akvinski to je formulirao negativno: “Svi naši pojmovi i slike u biti prije kažu što Bog nije, nego što on je”. Svi naši pojmovi i slike, kojima se mučimo o Bogu, samo su smjerokazne strelice. U nijednoj od njih “nemamo” Boga. Sve nas šalju puno više na put k Bogu. One su upućivanje u tajnu, kojoj se samo u stavu klanjanja udovoljava.
Stožer našeg vjerovanja u trojstvenoga Boga je vjera: Isus je Božji Sin. Ako je Isus Sin Božji, tada je on “Bog od Boga, svjetlo od svjetla, pravi Bog od pravoga Boga, rođen ne stvoren, istobitan s Ocem”, kako mi to kažemo u misnom vjerovanju. Kod označavanja Boga kao “Oca” i Isusa Krista kao “Sina Božjega” svakako treba paziti na to, da pojmovi “Otac” i “Sin” u odnosu na Boga i Isusa Krista ne razumijevaju se u biološkom, nego u metafizičkom, to jest u prenesenom smislu. Oni su slike odnosa kao i većina biblijskih slika. Oni su “metafore (slike) pripadnosti” (Jürgen Werbick).
Time se ne misli da oni nisu pravi izričaji za stvarnost. Naprotiv: oni nam izriču, da je Isus Krist na jedinstven i osobito bliz način u odnosu prema Bogu, da je on potpuno bio prožet Božjom stvarnošću. Zbog toga smo mi ljudi po Isusu i njegovom Duhu primljeni u taj odnos i smijemo se zvati “sinovi i kćeri”, “djeca Božja”. Ovdje se radi o Ocu, koji (kao u poredbi o “milosrdnom ocu”) daje sinu slobodu, da svoj život neovisno o njemu oblikuje, i koji kad se dogodi što se dogodilo, ponaša pun sućuti i nježnosti. Time se približava slika Boga kao oca jednoj drugoj slici Staroga zavjeta: Bog je kao majka koja ljubi. “Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti” (Iz 66,13).
Herbrejska riječ za majčino tijelo jezično spada u pojam ljubećeg milosrđa.
Konačno Bog nije ni čovjek ni žena, puno više nadilazi ukupne spolne kategorije. Zapovijed da se ne pravi nikakva slika Boga, zadržava svoju vrijednost i ujedno je stalno sjećanje i opomena. Mi se stoga kod našeg predstavljanja Boga ne smijemo zadovoljiti slikom. Mi moramo prihvatiti različite slike Božje, koje se uzajamno dopunjuju. Mi moramo takoreći sagraditi “Božju puclu” (Hermann-Josef Frisch) (To su slike od dijelova nepravilna oblika). Što su bogatija naša imena i predodžbe, što su bogatije naše slike i slikovne riječi o Bogu, time je bogatija i naša vjera, time su dublji naš odnos prema Bogu i naša molitva.
Razmišljanje: Franjevci-split
