Dvanaesta je nedjelja kroz godinu. Sveto misno slavlje u našoj župi slavljeno je u 11 sati. Svetu misu predvodio je vlč. Anđelko Kačunko iz Gospića.
Biti kršćanin – kako to ide?
Većina ljudi u Njemačkoj vjeruju na bilo koji način u Boga. Postoji “bilo što”, često čujemo. Netko kaže: “Vjerujem u višu silu, koja s nama upravlja i vodi nas”. Ali tko je taj “bilo što”? Što je ta “viša sila”?
Isusovo vrijeme bilo je skroz-naskroz religiozno vrijeme. Vjerovalo se jednostavno u Boga, božansko, u bogove. Židovstvo je bilo iznimka. Židovi su vjerovali i vjeruju sasvim striktno u jednoga Boga, jedinoga stvoritelja svijeta, uz kojega ne može biti drugih bogova. Samo je on Bog. Za tu vjeru bili su spremni podnijeti progon. Njima je mnogoboštvo bilo užas. I obratno, “pogani” su predbacivali Židovima, da su uski, isključivi, netolerantni prema drugim religijama, koje su štovale puno bogova. Tko u Bibliji čita obje knjige o Makabejcima, naći će svjedočnstvo Židova koji su za svoju vjeru u jednoga Boga trpjeli strašne muke. Vjernost prema Bogu bila im je važnija od spasenja vlastitoga života.
S nastupom Isusovim pojavilo se novo pitanje: tko si ti? Ti kažeš da je Bog tvoj otac. Ti samoga sebe nazivaš njegovim sinom. Ti tvrdiš da si mu sasvim bliz, u njegovo ime radiš i govoriš. Tko si ti?
Danas sam Isus postavlja to pitanje: što govori svijet, tko sam ja? Isusovi učenici izvješćuju što se govori, što ljudi govore o njemu: on bi bio prorok! Možda jedan od proroka staroga vremena, kao Ilija koji ima doći prema židovskom očekivanju.
Tada Isus postavlja njima direktno pitanje: Tko sam za vas? Što vi držite o meni? To pitanje zvuči do danas: Tko je Isus za nas? Za mene? Ne traži se sveopći odgovor, nego sasvim osobni. Da, tko je Isus za mene? Petar daje svoj odgovor. Kakav dajem ja? Petar kaže: Ti si Mesija Božji! Mesija znači: pomazanik, na grčkom: Krist. Ti si Pomazanik Božji! Što je to značilo za Petra? Što za mene, koji sebe označavam kršćaninom, dakle kao jedan koji pripada Kristu? Biti kršćanin ne znači samo “bilo kako” vjerovati u Boga, nego prije svega, nasljedovati Mesiju, Krista. A to prije svega znači, s njime ići putem: “Tko želi biti moj učenik, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom”.
Taj poziv ne zvuči vrlo primamljivo. Ako biti kršćanin izgleda tako, nikakvo čudo, da mnogi daju prednost višoj sili u koju jednostavno uopćeno vjeruju, nego da se upuste u jedan takav križni put. Ali Isus obećaje da se taj put isplati. Neobično obećanje: tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti!
Kako to “funkcionira”? U biti sasvim jednostavno: Ljubav oslobađa. Ona se ne veže na samu sebe. Ona ne misli samo na “samoostvarenje”. “Odreći se samog sebe” znači: ne učiniti sebe središtem. To može biti prilično teško. Ali čini sretnim. Krist pokazuje, kako to ide!
Razmišljanje: Franjevci-split
