U nedjelju 10. srpnja sveta misa se slavila u župi sv. Josipa u 11 sati.
Za vrijeme svete mise sveto krštenje primila je malena Nika. Nika je drugo dijete obitelji Rendulić od roditelja Nikole ii Anite r. Serdar. Kuma na krštenju bila je Lea Katarina Radošević. Obitelji i kumi čestitamo na sakramentu krštenja i otvorenosti prema novom životu.
Tko je moj bližnji?
Evo opet jednog zakonoznaca. Provocira Isusa postavljajući mu pitanje: “Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?” Isus mu reče: “U Zakonu što piše? Kako čitaš?”
Zakonoznanac će njemu: “Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim, i svoga bližnjega kao sebe samoga!” Isus mu potvrđuje ispravnost tih riječi. “To čini i živjet ćeš.”
Time još nije završio razgovor Isusa i zakonoznanca. Zakonoznanac, želeći se opravdati reče Isusu: “A tko je moj bližnji?” Isus će mu onda ispričati pripovijest o milosrdnom Samarijancu.
Izranjenom čovjeku na putu iz Jeruzalema prema Jerihonu ne pomažu ni svećenik ni levit, nego Samarijanac. Pripovijest je provokatina. Židovi nisu puno držali do Samarijanaca. Oni su na njih gledali kao na vjerske otpadnike, i pobožni Židov sebe je promatrao uzvišenim s obzirom na Samarijance. Isus sada dopušta u prispodobi da taj Samarijanac ostvaruje dobro djelo. Taj sa saginje prema siromašnom čovjeku, i povija mu rane zalivši ih uljem i vinom. Ranjenoga čovjeka odvede u gostinjac i spreman je platiti sav trošak gostioničaru, samo da se pomogne čovjeku. Kako veličanstven primjer ljubavi prema bližnjemu!
Prvobitno taj čovjek koji je upao među razbojnike, nije imao ništa sa Samarijancem. Samarijanac je mogao kao i svećenik i levit kazati: “Što me se tiče taj čovjek? Ne poznam ga. On mi nije blizak.” Ipak se pokazao kao onaj koji je ranjenom čovjeku “iskazao milosrđe”.
Nakon ovog zornog primjera ponavlja Isus svoj zahtjev zakonoznacu: “Idi pa i ti čini tako!” Polazeći od ove Isuosve prispodobe u Lukinom evanđelju ljudi su uvijek nanovo postavljali pitanje: “Tko je moj bližnji?” Dopušta li možda pojam bližnjega ograničenja i relativiziranje, tako da se mi smijemo distancirati od mnogih osoba koji nisu “naši bližnji”? U stvarnosti je to Božja zapovijed ljubavi prema bližnjemu, koju Isus pojašnjava u prispodobi o milosrdnom Samarijancu, i da to ne shvatimo kao ograničenje na određeni krug osoba, koji nam je blizak. Naprotiv! Ovisno o situaciji i nevolji može nam “najudaljeniji” postati naš “bližnji”. Isus pod tim misli, da mi trebamo okrenuti pitanje i odgovoriti kroz naše djelovanje. Npr.: Kako se mogu pokazati bližnjim onome, koji traži moju konkretnu pomoć?
Ako sami promislimo, kako možemo Gospodinove riječi pretvoriti u život, može nas motivirati pogled na Isusa Krista, Gospodina! Jer sam se Bog u svome utjelovljenju pokazao kao milosrdni Smarijanac za cijelo čovječanstvo. Ljudi su se po grijehu strovalili u bijedu; bili su bespomoćni i duševno ranjeni, doslovno “upali su među razbojnike”. Nitko nije mogao ili htio pomoći! Ipak nam se naš Bog sam smilovao u svom Sinu Isusu Kristu. On je došao kao milosrdni Samarijanac k nama i povezao rane naših grijeha. U svojim sakramentima, koje u prispodobi simboliziraju ulje i vino, daruje nam izliječenje. Mi nismo zaslužili da se Bog ovim činom ljubavi i milosrdne okrenutosti posveti nama. Ipak nas naš Bog sve prihvaća!
Sada ta ljubav prema bližnjemu znači: Kao što je Bog prema svima nama postupio, tako moramo i mi postupati jedni prema drugima. On je svoje milosrđe pokazao u punini; tako trebamo i mi pomoći našim bližnjima u nevolji i biti njihov bližnji, bilo da su to ljudi iz kruga naše obitelji, ili kruga naših prijatelja, bilo da su to ljudi koji su nam daleko ili nepoznati, bilo da su to ljudi koji pripadaju drugoj kulturi, ili drugoj religiji, bilo da su to ljudi koji ovdje stanuju ili su ljudi koji traže azil. Ljubav prema bližnjemu pokazuje svoju istinitost kroz to, da ona u svom zahtjevu ne poznaje granice!
Neka nas ispuni Duh ljubavlju koja služi bližnjemu, tako da mi pomažemo jedni drugima u svim tjelesnim i duševnim nevoljama. Ima puno “djela milosrđa” koja vriejdi vježbati. Ako se to dogodi, tada se nanovo oporavljaju izmrcvareni i zlostavljani ljudi; tada im biva ponovno darovano dostojanstvo, i tada započinje kraljevstvo Božje, u koje smo svi pozvani od Isusa Krista. Neka nas u svemu prati zagovor blažene Djevice i Majke Božje Marije!
Razmišljanje: Franjevci-split
Foto: Ivana Đapić
