U noći s petka na subotu pedesetak hodočasnika iz naše župe krenulo je s župnikom Lukom Blaževićem na hodočašće u Padovu posjetiti prebivališta naših omiljenih svetaca: Sv. Antu Padovanskog i Sv. Leopolda Bogdana Mandića.
Rano ujutro u 7 sati stigli smo u svetište svetoga Leopolda Bogdana Mandića. Tamo smo se susreli s ostalim hodočasnicima iz Zagreba, Bjelovara, Svete Nedjelje i Jastrebarskog kako bi svi zajedno sudjelovali na svim pobožnostima koje su nam bile u planu, a sve zajedno kao stručno vodstvo vodio nas je otac Ivan Bradarić sa Svetog Duha iz Zagreba koji je doveo i svoje hodočasnike.
U 7 sati uslijedila je sveta misa koju je predvodio p. Ivan Bradarić u suslavlju sa našim župnikom i svećenicima koji su doveli svoje vjernike. Nakon svete mise razgledali smo svetište svetog Leopolda. Svi su imali priliku vidjeti gdje je spavao, ispovijedao te također oltar naše nebeske majke koji je ostao netaknut za vrijeme bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, kao i ispovjedaonica u kojoj je sv. Leopold Bogdan Mandić neumorno satima ispovijedao sve one koji su došli k njemu tražiti pomoć.
Nakon posjeta svetištu svetoga Leopolda Bogdana Mandića svi smo zajedno krenuli u baziliku sv. Justine. Sv. Justina bila je djevica i mučenica u najranijim počecima kršćanstva, u 3.stoljeću te se hrabro suočila sa svim prijetnjama Božjih neprijatelja i sačuvala kršćansku snagu, podnijevši mučeništvo. Tamo smo čuli od p. Bradarića zašto je uopće sagrađena tako velika crkva te kakvu ulogu ima u njoj grob svetog Luke evanđelista. Sv. Luka je bio liječnik koji je pomagao braći koja trpe u njihovim tjelesnim i duhovnim bolestima, a rječju nam je slikovito opisao radosnu vijest evanđelja.
Zatim smo krenuli u baziliku sv. Antuna Padovanskog gdje nam je p.Barbarić pričao o životu i djelu sv. Antuna Padovanskog, suvremenika sv. Franje. Rođen je u Portugalu 1195.god., a posljednje godine života proveo je u Padovi. Poznate su njegove korizmene propovijedi kojima je snažio vjernike svojim riječima, te mu je jezik ostao neraspadnut i njegove se relikvije čuvaju u bazilici sv. Antuna. Posjetili smo i obišli baziliku i grob sv. Antuna. Kako se u tim danima sv. Antun nije dobro osjećao te je osjetio da mu se bliži kraj, njegova su ga franjevačka braća odvela, kako bi se odmorio i oporavio, u Camposampiero. Sv. Antun se zaželio vratiti u svoju omiljenu crkvu sv. Marije u Padovi gdje je tako žarko propovijedao. Na tom putu umro je u Arcelli, kraj Padove gdje je sagrađeno svetište kao mjesto preminuća sv. Antuna. Zbilo se to godine 1231., 13.lipnja, a sv. Antun imao je tek 36 godina. U trenutku smrti izgovorio je riječi: Vidim svoga Gospodina!
Hodeći putevima sv. Antuna, u poslijepodnevnim satima obišli smo i mjesto preminuća sv. Antuna u Arcelli. Posjetili smo i Camposampiero - svetište viđenja i svetište oraha. Sv. Antun se prikazuje na slikama kako drži dijete Isusa u naručju jer je vlasnik tog zemljoposjeda, vidjevši svjetlost u njegovoj sobi, imao viđenje sv. Antuna s djetetom Isusa u naručju. Sv. Antun je tražio da mu sagrade kućicu na obližnjem orahu gdje je boravio u samoći i molio se Bogu, a na tom mjestu je sagrađena kapelica. Pokraj crkve nalazi se prekrasan drvored s križnim putem sv. Antuna. Ispunjeni duhom i milošću sv. Antuna, krenuli smo na put u lijepu našu, zahvalni Bogu što nas je pratio prelijepi sunčan dan.
