Danas smo proslavili sedamnaestu nedjelju kroz godinu i polako ulazimo u zadnji tjedan mjeseca srpnja.
Sveto misno slavlje u 11 sati u crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku predvodio je župnik preč. Luka Blažević.
Gospodine, nauči nas moliti!
Tako kao Isus nitko nije mogao moliti: On, Sin Božji koji je postao čovjekom, stalno se povlačio na neko vrijeme u osamu, da bi se molio Ocu nebeskom. To je moralo ostaviti poseban dojam na učenike. U njima je probudio čežnju, da mogu moliti kao on: “Gospodine, nauči nas moliti!”
To što slijedi je molitva Oče naš. Luka u usporedbi na druge evanđeliste, najčešće prikazuje Isusa koji moli. Sve važne faze njegova života i sve odluke prati molitva. Iz te molitve izvire pohvala Ocu, molitva na Maslinskom brdu, Isusova molitva za mučitelje kao i molitva na križu. Centralna molitva za sve njegove učenike je “Oče naš”. U njoj je sažetak kršćanske vjere. Kao i sve Isusove molitve, tako i “Oče naš” svjedoči o intimnom i intenzivnom odnosu Isusa prema Bogu. Tko izgovara ovu molitvu, taj zna da je s mnogim drugima prihvaćen u Božju obitelj. Tekst počinje riječima, da je Isus molio “na nekome mjestu” (Lk 11,1). On se često povlačio u osamu, u pustinju, na goru i tamo je molio. Kad je Isus završio molitvu, jedan od učenika mu reče: “Gospodine, nauči nas moliti”. Od Isusa je dobio precizan odgovor. Isus mu predstavlja molitvu koja je postala čin srca kršćanske vjere i do danas prati kršćane i kršćanke u njihovoj svakodnevici kao i nedjeljom. To je molitva “Oče naš”. Ta molitva opisuje bit Isusove poruke u kratkim rečenicama. Poznati crkveni pisac Tertulijan (160. – 220.) označava tu molitvu kao “rezime cijeloga evanđelja”.
To je jedinstvena molitva nutarnjega povjerenja s Bogom. Bog koji nam je tako bliz, a ujedno ostaje svemogući i uzvišeni, smijemo ga zvati “Oče”. U krštenju smo postali djeca Božja, i u Isusu Kristu Sinu Božjemu, postali smo sinovi i kćeri Božje, a međusobno braća i sestre.
Najprije smo u molitvi Očenaša usmjereni na slavljenje Boga. Tamo gdje se radi o Božjoj slavi, to je puno više dar njegove milosti, da ga možemo i smijemo hvaliti i slaviti. Mi ne doprinosimo povećanju Božje slave, a ipak je nama na spasenje, ako se Bogu klanjamo i njemu služimo.
Pojedine molitve Očenaša usmjerene su na vremenita i na vječna dobra. Vremenito je sve ono što se tiče našega zemaljskoga života i podliježe prolaznosti: tako molimo za svagdašnji kruh i sve ostalo što spada u naše životne potrebe! Bog se brine u svojoj promisli za nas; dakako, i mi trebamo sudjelovati, da uložimo svoje talente i sposobnosti za dobro svih.
Pritom se radi o pravednom izjednačavanju između siromašnih i bogatih i između naroda. Tko je sposoban dijeliti svoj kruh, taj prima više, nego što daje. Ovdje ima veličanstvenih primjera ljudi, koji su to malo što su posjedovali, s drugima dijelili, tako da su svi mogli biti siti.
Također je važna molitva za oproštenje naših grijeha i za čuvanje od grijeha i svega zla. Ovdje se pojavljuje dimenzija vječnoga spasenja. Bog nas je otkupio od našega grijeha u svome Sinu Isusu Kristu. Tako kao što Boga postupa s nama milosrdno, i mi trebamo postupati jedni s drugima i jedni drugima oprostiti grijeh. Mi također molimo da nam Bog dade snage u časovima napasti i kušnje, tako da izdržimo u vjernosti i postignemo vijenac vječnoga života.
Nakon Očenaša Isus u svome govoru upućuje svoje učenike na vrijednost molitve s punim povjerenjem. Budući da je Bog dobar i svemoguć i zna što trebamo, on uslišava naše molitve koje s ustrajnošću i postojanošću donosimo pred njega. Ako već zemaljski otac daje svojoj djeci što ima, što je dobro, tada će nebeski Otac u svakom slučaju darovati ono što trebamo. Istinski Božji dar je Duh Sveti. U Duhu Svetom primamo ljubav, koja povezuje naše srce s Bogom i s bližnjima. Duh Sveti je naš branitelj, on nam daruje sve dobre darove. Ovdje Bog daruje sama sebe nama. Duh Sveti je snaga koja pomaže, da možemo svetiti ime Božje, i koja nas jača svakoga dana, da Božje kraljevstvo može početi, da u našoj kulturi može rasti novi smisao. Tako želimo s punim povjerenjem ići s Bogom na našemu putu. U vrijeme odmora i praznika postoje trenuci tišine i mira. U svakom slučaju trebamo svjesno tražiti vrijeme za nas same, za naše bližnje, a prije svega za Boga. Ako na taj način umirimo naše srce u Gospodinovoj prisutnosti, tada ćemo imati udjela u snazi i pomoći za našu svakodnevicu. Što nas više Bog daruje, tim više možemo darivati naše bližnje.
Na osobit način bila je povezana s Isusom njegova majka Marija. Svoj život je provodila u stalnoj Božjoj prisutnosti, i također u svim praktičnim poslovima. Marija majka Božja može nas uvoditi u stav molitve, gdje smo sa srcem povezani s Bogom, i promatramo ga u svojoj nutrini. Marija nam pokazuje put do svoga Sina, a taj je put lagan, kratak, siguran i savršen.
Razmišljanje: Franjevci-split
Foto: Tomislav Ratković
