Devetnaesta je nedjelja kroz godinu. Misno slavlje u 11 sati slavljeno je u župnoj crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Svetu misu predvodio je župnik preč. Luka Blažević.
Mi smo upravitelji, a ne gospodari
Kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. Tu jednostavnu Isusovu tvrdnju danas mnogi na žalost mogu potvrditi, postali su žrtve provale. Da, kada bismo unaprijed znali! Ali lopovi i provalnici traže upravo vrijeme gdje su kuća ili stan bez nadzora. To je njihova šansa, a naša nesreća.
Budite dakle budni, pripravni! To je Isusov razboriti savjet. Mnogi to danas čine. Pojačavaju sigurnosne brave, ugrađuju alarmne uređaje, povjeravaju svoje kuće stražarskim službama. Ali Isusu je očito stalo do jedne druge budnosti i opreznosti. Radi se o jednom drugom blagu kojeg bi lopovi mogli ukrasti: “Priskrbite sebi blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače”.
Biti budan! Biti pripravan! Većinom smo budni kada su u pitanju novac i posjed. Držati se riječi često puno manje. Koje su to? Kako ih čuvamo? Isus govori u slikama i prispodobama. Što nam kažu? Danas Isus spominje dvije grupe zanimanja, da bi nam ih pokazao kao primjer našega držanja, našega stava: sluge i upravitelji. Jednima i drugima je zajedničko, moraju služiti. Ni jedni ni drugi nisu vlasnici. Oni rade za posjednika, gospodara. Od jednih i drugih šef očekuje, uredno izvršiti svoju zadaću. Oboje moraju biti odgovorni šefu, kako su izvršili svoju zadaću.
“Blago onim slugama koje Gospodar nađe budne kada dođe! Blago vjernim i pametnim upraviteljima!” Sluge i sluškinje o kojima Isus govori, “služinčad”, jedva ih danas ima na način kako je to bilo u vrijeme Isusovo. Neizmjenjena je ovisnost od pretpostavljenih, poslodavaca, šefova. Isusu u prvom planu nije do šefova i podložnika, nego do temeljnog stava koji se tiče oboje u istoj mjeri: svi smo mi na ovom svijetu samo upravitelji, iako smo šefovi. Svi moramo dati račun kako smo spoznali svoju službu.
Petar pita Isusa, govori li on tu prispodobu samo za njih, “malo stado” svojih pristaša, ili za “sve”. Isus ne odgovara direktno. On im prikazuje dobrog upravitelja kao uzor. Time kaže svima nama, što od nas očekuje, da vjerno i pametno ophodimo s onim što nam je povjereno.
Ne bi bilo financijske i privredne krize, kada bismo svi mi sve više obavljali svoje poslove prema Isusovoj prispodobi: ovaj svijet i njegova dobra ne gledati kao naš posjed, nego kao naš nalog. Mi se vladamo kao gospodari stvorenja, a trebamo ipak biti njihovi pastiri. Čuvati, a ne rušiti. Promjena mišljenja može biti za nas nevolja. Isusova riječ je potpuno aktualna.
Razmišljanje: Franjevci-split
Foto: Tomislav Ratković
