Dvadeset i prve nedjelje kroz godinu 21. kolovoza sveta misa je slavljena u crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku u 11 sati.
Euharistijsko slavlje predvodio je župnik preč. Luka Blažević. Na svetoj misi svojom prisutnošću obogatile su našu župnu zajednicu časne sestre Kćeri Božje ljubavi koje su ovih dana boravile u našem Pastoralnom centru u sklopu duhovnih vježbi. Vjerujemo da im je boravak u našoj župi pomogao za osobnui izgradnju.
U prvom čitanju na dvadeset prvu nedjelju kroz godinu čujemo riječi utjehe proroka Izaije s kojima je nastojao ohrabriti narod koji je stigao iz progonstva. Njegova temeljna poruka je da je Bog ispunio svoje obećanje. Ovo je poruka i za nas, Bog je vjeran svojim obećanjima, možemo se pouzdati u njegovu riječ.
Za drugo čitanje uzet je odlomak iz Poslanice Hebrejima, koji također sadrži ohrabrujuće riječi. Sveti pisac potiče svoje čitatelje da ustraju u svom kršćanskom zvanju unatoč svim poteškoćama. Podsjetnik je to i za nas da je sadašnji život zapravo škola budućeg vječnog života, gdje moramo mnogo toga naučiti i mnoge kreposti moramo uvježbati.
U evanđelju ponovo čitamo o Kraljevstvu Božjem. Izraz »Kraljevstvo Božje« označava tri različite stvarnosti. Može se odnositi na raj, na primjer kada Gospodin Isus govori da će spašeni sjesti za stol i da će ih služiti njihov gospodar. Može se odnositi na Crkvu, na primjer kada je Isus predao ključeve Kraljevstva nebeskog. Konačno, može se odnositi na Božju prisutnost u duši. Kako god da shvaćamo izraz »Kraljevstva Božjeg«, tri istine uvijek trebamo imati u vidu.
Prva istina je da se stupanje u Kraljevstvo Božje ne događa automatski, već da pretpostavlja našu aktivnu suradnju. Isus je rekao da se trebamo potruditi kako bismo dobili pristup u Kraljevstvo Božje. Duhovni život sliči planinarenju: stalno penjanje prema vrhu.
Druga je istina da svatko sam treba osvojiti Kraljevstvo Božje. Nije važno koliki će se spasiti, važno je to da i mi budemo među spašenima. Ne može se na račun drugih živjeti naša kršćanska vjera. To su bili u evanđelju oni koji su se pozivali da su jeli i pili zajedno s Isusom. To se nije pokazalo dovoljnim da stignu u Kraljevstvo Božje.
U evanđelju se susrećemo s jednim čudnim pitanjem. Netko je upitao Isusa: »Gospodine, zar će ih se malo spasiti?« Pitanje je zato čudno jer u sebi sadržava odgovor, to jest, da će se malo njih spasiti. Jer da je čovjek postavio pitanje: koliko će ih se spasiti, onda bi to bilo otvoreno pitanje i odgovor je mogao biti da će se mnogi spasiti. Naš dojam je da je onaj koji je postavio to pitanje, htio mnoge isključiti iz spasenja. Nažalost, ne znamo tko je bio taj čovjek i koga je sve želio isključiti iz Kraljevstva Božjeg. Iz Isusovog odgovora, međutim, možemo pretpostaviti da je bio farizej, jer je njih prekorio Isus jednom drugom prilikom, da ne samo što se oni ne trude ući u Kraljevstvo Božje, već da i druge u tome sprečavaju. Nažalost, ovo iskušenje se može i kod nas dogoditi: nekada je teško zamisliti da ćemo se u raju susresti s našim starim neprijateljima, s onima koji su nas ponizili. Ali kakav bi to raj bio, gdje ne bi mogli podnijeti jedan drugoga?
U svom odgovoru, Isus se ne bavi brojkama, već načinom na koji treba dospjeti u Kraljevstvo nebesko. Rekao je da trebamo proći kroz uska vrata. Ovaj pojam smo već mnogo puta čuli, i govornici ga nerijetko koriste da osude bogatstvo i raskoš. Ako je istina da je onaj koji je postavio pitanje bio farizej, onda bi se »uska vrata« mogla razumjeti i kao dvostruka zapovijed ljubavi, nasuprot više stotina propisa farizeja, koji su bili toliko »široka vrata« da ljudi nisu ni znali kako bi kroz njih prošli. Služeći se jednom drugom slikom: »široka vrata« farizeja bila su toliko golema željezna vrata, da ih običan čovjek nije znao ni otvoriti. Isus nas poziva da u svakodnevnom životu živimo tako, da vrata ljubavi ostanu uvijek otvorena pred nama.
