Dvadeset i peta je nedjelja kroz godinu. Sveto misno u slavlje u crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku u 11 sati predvodio je župnik preč. Luka Blažević.
Prvo čitanje i psalam čitala je Andrijana Piasevoli Klarić. Drugo čitanje pročitala je Tatjana Vlainić, a molitvu vjernika naši ministranti.
Stjecati prijatelje – razmišljanje uz 25. nedjelju kroz godinu
Kao pozoran promatrač pojava oko sebe, Isus je koristio svaku prigodu poučiti svoje slušatelje važnim stvarima iz duhovnoga života. Tako je i ispričao neobičnu prispodobu (Lk 16, 1-13) koja u prvi mah zbunjuje slušatelje, jer je za ‘dobar’ primjer naveo jednog nepoštenog upravitelja koji je iskoristio prigodu i položaj da se obogati, ali isto tako da stekne bogatstvom prijatelje koji će mu kasnije pomoći, kao njegovi dužnici, kada se razotkrije što je sve radio. Najneobičnije od svega zvuči izjava da je i sam gospodar, oštećena strana u svemu tome, pohvalio nepoštenog upravitelja kako je snalažljivo postupio. Mnogi potom pomisle kako je i Isus na strani tog nepoštenoga upravitelja, te kao da njega stavlja za uzor drugima, to jest kako on onda poziva svoje slušatelje da idu putem ‘snalaženja’, što bi značilo putem podvala, prijevara i kriminala. Štoviše, Isus to nije nikada hvalio, već je to uočavao kao pojavu među ljudima, za koju i danas možemo reći da nije iskorijenjena, ma koliko se ljudi trudili ukloniti korupciju i kriminal iz vlastitoga društva. No, Isus ide dalje od pojavnosti, te svojim slušateljima ističe tako zoran i općepoznat primjer, ali ne da ih potakne na zlo, već da im i preko takvih primjera uputi duhovnu pouku.
Zato je u biti njegova riječ najprije kritika kriminala i korupcije kojim se ljudi služe kako bi sebi priskrbili zemaljske probitke. No s druge pak strane je ipak upečatljivo kako se ljudi bore za svoje zemaljske povlastice i olakšice, svjestan da je toga bilo i da će toga uvijek biti, prebacuje problematiku na duhovnu razinu, želeći motivirati svoje slušatelje za žarču i domišljatiju duhovnost. Upravo kao što ljudi znaju biti domišljati kao prevaranti i kradljivci, tako Isus potiče svoje učenike da budu domišljati kao vršitelji njegove riječi koji žive za nebeska dobra i kraljevstvo Božje.
Jedna važna sastavnica duhovnosti, kao što je važna sastavnica ljudima koji se ‘snalaze’, su prijatelji. Netko može lakše ostvariti probitke i zaobići sustav ukoliko postoji netko tko će u tom sustavu zatvoriti oči ili barem zažmiriti na jedno oko, te se praviti kako nije vidio da se krši zakon, a pojedinci stječu na nepošten način zemaljska dobra. Naravno, u tom lancu i dotični dobije svoj dio, na ovaj ili onaj način, kao što vidimo da je i nepošteni upravitelj stjecao sebi, te kupovao druge za svoje potrebe i za dane krize kad će se eventualno nešto od toga otkriti. A da ne izgubi sve što je stekao, odlučio je steći – kupiti određeni krug ljudi, koji će mu potom omogućiti da se izvuče iz krize, afere ili zatvora. Isus na taj način opaža sve ono što opažaju i drugi ljudi, uočavajući kako je važno imati prijatelje. Naravno, Isus potom, vidjevši kako ljudi imaju prijatelje za svoje niske ciljeve, to jest prijatelje koji se kupuju novcem i bogatstvom, usmjerava uši i pogled svojih učenika na prave prijatelje – one koji se vode neprolaznim vrijednostima. No, isto tako je zanimljivo kako Isus vrlo realno uočava, da mi ljudi neprolazna dobra stječemo služeći se ispravno prolaznima. Istinske prijatelje stječemo ne samo duhovnim stavovima i misaonim putem, već ih stječemo dijeleći s njima zemaljska dobra. I to ona konkretna svakodnevna.
Iz ovoga svega jasna je poruka i nama danas. Umjesto da kupujemo prijatelje potkupljujući ih novcem i drugim zemaljskim vrijednostima, čime kvarimo i sebe i njih, Isus nas potiče da stječemo prave prijatelje, one neprolazne i nepotkupljive, ali vjerne i samozatajne, tim istim dobrima koja imamo na raspolaganju zajedno i s onima koji njima upravljaju nepošteno. Jer ni mi ne živimo od drugačijih dobara svoje zemaljsko postojanje, samo što ga možemo živjeti na pošten ili nepošten način. I mi se služimo istim valutama, kao i drugi ljudi primamo na isti način plaću za svoj rad, samo je pitanje u što kasnije to ulažemo. Za razliku od onih koji se zemaljskim dobrima služe za nepoštene svrhe, za vlastiti komoditet, luksuz, užitke, lagodan život bez mnogo rada, nas Isus poziva da se svime služimo u dobre svrhe, te da zemaljskim bogatstvom stječemo prave prijatelje i neprolazna dobra. Kao što se ljudi koji vješto barataju zemaljskim dobrima zovu snalažljivima, na sličan način i svoje učenike Isus potiče na duhovnu snalažljivost. Ljudi su snalažljivi kada troše količine novca kako bi sebi ‘kupili’ blagonaklonost moćnika, to jest nepoštenim bogatstvom kupuju prolazne prijatelje od kojih kasnije imaju određenih koristi i očekuju usluge.
Isus, na sličan način, ističe kako bismo i mi trebali služiti se nepoštenim bogatstvom, ali stječući prave prijatelje, koji su moćniji od ovih zemaljskih, jer nam mogu pomoći da budemo primljeni u vječne šatore. Umjesto da novac i druga dobra trošimo na zemaljske ugode i naslade, bolje ga je potrošiti na neprolazna dobra i na prijatelje koji će nam omogućiti ulazak u kraljevstvo nebesko. Isus nije precizirao koji su to prijatelji, već zaključujemo da bi to mogli biti siromašni, potrebni i maleni. To su oni koje ne kupujemo, već ih obdarujemo onim što mi posjedujemo skrbeći o njima, što nam postaje zaslužno djelo za vječnost. Na taj način smo stekli prijatelje koji će nas primiti u vječne šatore. Stoga poslušajmo savjet svoga Gospodina, radije nego da gledamo primjere ljudi oko sebi, da ne bismo zavedeni i sami živjeli poput njih na zemlji, te zanemarili vječne šatore u nebesima.
Razmišljanje: Vjera i djela
