Sveto misno slavlje danas u našoj župi slavljeno je u 11 sati.
Euharistijsko slavlje predvodio je župnik preč. Luka Blažević.
PROPOVIJED ŽUPNIKA:
Ljudi se često međusobno dijele i jedni druge svrstavaju u razne skupine i kategorije. Tako neke uvijek držimo pametnima, kulturnima, pravednima..., a druge opet nepoštenima, nesimpatičnima, nekulturnima... Zatim, neke po pravilu izbjegavamo, a s drugima se rado družimo. Od svega je najgore to što povrh svega držimo da je takvo postupanje normalno i ispravno.
A Božja riječ u Knjizi mudrosti, govori: Bog ljubi sva bića i ne mrzi nijedno koje je stvorio (Mudr 11,24). Ovdje se govori o sveobuhvatnoj Božjoj ljubavi. Mi, nažalost, postupamo prema svojim sebičnim interesima. Isus u Evanđelju opominje: Ako ljubite svoje prijatelje, što osobito činite? To svi čine. Ako dajete samo onima koji vama daju, što osobito činite? To svi čine (usp. Mt 5,47).
Promatrajmo u ulomku iz Lukina Evanđelja kako Isus postupa. Riječ je o cariniku Zakeju, čovjeku kojega je ta dašnje pobožno židovsko društvo preziralo i na svakom koraku izbjegavalo. Carinik je u Isusovo vrijeme bio pojam grješnika. Nitko se s njim nije smio družiti. Naprotiv, svi su ga izbjegavali i prezirali. To je bilo zato što su carinici ubirali porez za okupatore, Rimljane, i što su u tome poslu okradali narod i nepošteno se na račun naroda bogatili. Zato su takve ljude držali javnim grješnicima.
Zakej je u svome srcu sigurno čeznuo za ljudskim dostojanstvom, da bude u društvu prihvaćen kao častan čovjek. Iako je bio fizički neugledan, niska rasta, opterećen javnim omalovažavanjem i prezirom, on za Boga nije izgubljen. Isus želi upravo k njemu navratiti i biti njegov gost, boraviti u njegovoj kući, iako su mnogi prigovarali i mrmljali. Isus dolazi kao Spasitelj, da spasi što je izgubljeno. Ovdje se obistinjuje Isusova riječ: Nisam došao zvati pravednike, nego grješnike na obraćenje. Dakle, i takav čovjek, carinik, javni grješnik, ima pravo biti uz Isusa, ima mogućnost obraćenja i spasenja.
Zakej je imao veliku želju vidjeti Isusa, i to izbliza. Da bi to ostvario, napravio je plan. Potrčao je prije ostalih i popeo se na smokvu kako bi ga bolje vidio. Isus se odaziva i najmanjoj čovjekovoj želji u kojoj opaža iskrenost i plemenitost. Stoga govori: Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući (Lk 19,5). Zakej takvo što nije mogao ni sanjati, a kamoli priželjkivati. Držao je sebe potpuno nedostojnim te časti.
Ovaj poziv upućuje Isus i meni i tebi sada. Isus želi biti danas u našoj kući, ondje gdje živimo i radimo, gdje trpimo, gdje se radujemo, ondje gdje nas muče naše, jedino njemu znane, tjeskobe i nevolje. Jesmo li ga spremni primiti radosno kao Zakej?
Isusov dolazak u njegovu kuću mjenja Zakeja u novoga čovjeka, potpuno ga obraća. Čovjek treba nekoga tko ga razumije u nevolji, tko ga prihvaća upravo takvoga kakav jest i gleda ga očima punim dobrote. Isusov pogled nije osudio Zakeja, nego ga je ohrabrio i tako mu omogućio da postane novi čovjek. Isus mu ništa nije prigovorio, nije ga ukorio. Naprotiv, prihvatio ga je onakvoga kakav jest. To je u Zakeja unijelo silnu nutarnju radost te se počeo odmah mijenjati. Mijenja svoj odnos s ljudima: polovicu imanja daje siromasima, a ako je nekoga prevario, vraća četverostruko.
Divan je ovo primjer i poziv svima nama kako trebamo postupati prema izgubljenima, prema svima onima koje je društvo odbacilo iz bilo kojega razloga. Ne smijemo nikoga osuđivati kao grješnika, nego uvijek u poniznosti postavljati pitanje svoje vlastite grješnosti pred Gospodinom, da bi, tražeći oproštenje, bili dionici Božjega milosrđa i oproštenja. Pa kao što je nama Isus blizak, pun sućuti i milosrđa prema našim slabostima, tako i mi trebamo biti bliski jedni drugima, a osobito onima koji su odbačeni, bilo zbog svoje nesreće bilo zbog svoje slabosti i grješnosti.
Zato uvijek držimo na pameti riječ Pisma: Bog je tako ljubio svijet daje dao svoga jedinorođenoga Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni. Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu (Iv 3,16-17).
Tko je susreo Krista, ne može ostati ravnodušan. Njegov se život nužno mijenja na bolje. A mi imamo povlasticu da Isusa uvijek iznova susrećemo u Sakramentu ljubavi, u Euharistiji na svakoj Svetoj misi. KOLIKO KORISTIMO TE DRAGOCJENE DAROVE? Jesu li nam postali dosadni jer mi znamo ionako sve? Pa ne moramo doći. Ali, upamtimo, Isus je došao Zakeju u njegovu kuću. Hoće li doći kod nas? Poznaje li nas uopće? Ako ja njemu ne dolazim u njegov hram, ako se ja ne penjem na smokvu da ga vidim – kako će doći u moju kuću, ako se ne trudim susresti Boga na ovom životnom putu, kako očekujem da ću ga na kraju vidjeti? Kako će donijeti promjenu u mom životu, ako ga ne zovem i ne dam mu prostora? Puno puta smo slični Zakeju po grijehu i težini grijeha, ali bilo bi dobro da budemo slični i u tome da se želimo popeti na smokvu i promijeniti život!
Pozvani smo biti produžena ruka Kristova i sredstvo po kojemu će on doći ljudima i ljudi k njemu. To našem životu daje nov, pun smisao, a srce nam ispunja dubokom radošću. Jedino iskreno pokajanje, poniznost i dobrota mogu promijeniti svijet. Sve će nam to Bog udijeliti ako ga svim srcem želimo susresti. Amen!
Foto: Tomislav Ratković & Ivana Đapić
