Treća je nedjelja došašća. Ujedno ove nedjelje obilježavamo Nedjelju Caritasa.
Sav današnji prilog od milostinje će stoga ići za potrebe Caritasa.
Sveto misno slavlje u župnoj crkvi sv. Josipa slavljeno je u 11 sati, a predvodio ga je svećenik u miru mons. Tomislav Šporčić u suslavlju vlč. Zlatka Sušića. Naš župnik preč Luka Blažević danas je suslavio svetu misu u gospićkj katedrali sa našim biskupom i ostalim svećenicima povodom nedjelje Caritasa.
Prvo čitanje na svetoj misi čitao je Tomislav Ratković, a drugo Tomislav Klarić. Psalam je sa zborom otpjevala orguljašica Marina Marković, a molitvu vjernika čitali su naši ministranti. Evanđelje je navijestio vlč. Zlatko Sušić, a pprigodnu propovijed rekao je vlč. Tomislav Šporčić.
Točnije gledajte
Već je upaljena treća svijeća na adventskom vijencu. Je li stoga već svijetlije? Za mnoge je blizina Božića povezana sa strahovima: osamljenost, konflikti u odnosima, životne brige. Njima neće biti lakše na svetkovinu nego će biti još opterećeniji.
Također je i Ivan Kristitelj u položaju koji ga pritišće. U tamnici ima puno vremena za nedragovoljno razmišljanje: Jesam li se razočarao? Jesam li se prevario? Možda moj rođak, Isus iz Nazareta, ipak nije onaj komu smo se svi nadali?
Vidimo Ivana kojeg je uzdrmala i potresla životna kriza. Budući se usudio reći istinu kralju Herodu, ovaj ga je bacio u tamncu kako bi ušutkao Ivanov neugodan glas. “Ti nemaš pravo uzeti ženu svoga brata.” Ta žena, Herodijada, konačno je uspjela osvetiti se tom mrskom čovjeku, opominjatelju, osvetiti se i ishoditi njegovu glavu koju je dobila na pladnju.
Sumnja u životnoj krizi! Kako je bilo mučno Ivanovo pitanje: Je li sve krivo zašto sam se zalagao? Ali Ivan nije jednostavno popustio očajavanju. On čini nešto, kako bi izišao iz sumnje. Šalje svoje pristaše Isusu, da ga direktno pitaju: Kaži, jesi li ti, ili sam se razočarao!
“Može li Bog biti dobar, ako dopušta puno toga zla?” Kako se često postavlja to pitanje!
Umjesto da mudrujemo i da se odvraćamo od Boga, trebamo činiti kao Ivan: Pitati Isusa! “Gospodine, što mi kažeš?” Kako to da moram proći kroz ovu patnju? Zašto se događa tako puno zla u ovome svijetu? Zašto ti to ne promijeniš? Jesi li bespomoćan? Ili čak odsutan? Imaš li odgovor za mene?
Ivan nas ohrabruje da idemo Isusu sa svim pitanjima. Mi ne bismo trebali gutati takva uporna pitanja, jer bi nas mogla zagušiti. Ali, ima li Isus odgovor? Da i ne! On ne daje direktno rješenje. On traži, da sami budemo aktivni a ne da ostanemo na površini: Točnije gledajte! Što vidite? Je li dobro stvarno bespomoćno? Je li Bog uistinu nijem za svaku patnju?
Što vidimo? Točno je: Neće svaka patnja biti uslišana. Ivan nije oslobođen iz nepravednog zatvora. Ipak: pogledajmo točnije! Koliko se puno toga dobra događa!Koliko se dogodilo puno čudesa, velikih i malih! Nisam li i sam doživio takva? Kako ih često previdimo, ne primjećujemo ili zaboravljamo. Ne poznajem li i druge kod kojih se dogodilo istinsko čudo? Rak koji je bio izliječen; teška nesreća koja je upravo bila izbjegnuta; odnos koji je izliječoo kroz pomirenje. Zar se trajno ne događaju čudesa? Samo moramo otvoriti oči – i dalje pričati o tim čudesima da se ne zaborave!
“I blago onom tko se ne sablazni o mene”, kaže Isus na kraju. Da, Bog nas ispituje, iskušava. Ali prije svega on nas ljubi! To svjetlo bit će uvijek svijetlije.
Razmišljanje: Franjevci-split
