Brojna su istraživanja pokazala kako postoje neki specifični mirisi koji u nama ljudima izazivaju osjećaj sreće i čine nas ljubaznijima nego inače. Na primjer miris tek ispečenog kruha. Miris je to koji ispuni cijelu kuću. Kako je samo divan kruh radila moja majka. Veliki. U jako velikoj tepsiji jer nas je bila puna kuća, a i netko od susjeda je stalno svraćao pa da ne bi kojim slučajem djeca ostala bez kruha. Mama je miješala crno raženo brašno, s onim kupovnim bijelim. Da je kojim slučajem kruh uspio izdržati 3 dana a da ga se ne pojede, sigurno bi još uvijek bio sočan i mekan. Da mi ga je sada zagristi, samo jedna šnita bi utažila ovu žudnju.
Kakvi su tek mirisi ispunjavali svaki kutak stare kuće kad se kuhao pršut za Uskrs. Pa se onda taj kuhani pršut umiješao u tijesto i pekao u rolu. Sjećate li se tih mirisa? Miris toplog kruha, miris kuhanog pršuta i miris pečenog mesa. Odmah mi se usta ispune slinom. Ma koji parfem, nema tog parfema koji tako budi moja osjetila. A tek zvukovi… Drva su pucketala u šporetu, iskre su frcale jer je vatra morala biti jaka, užurbanost po kući, svatko je nešto radio, spremao, glancao, privređivao … a nama djeci nije bilo teško donijeti ni drva ni triješća za vatru, niti oprati suđe, niti otrčati pokupiti jaja s gnijezda. Ta će se jaja onda farbati, poneka premazati slaninom, i po njima ćemo lijepiti razne sličice. Sve je neko uzbuđenje bilo u nama. Spremala se gozba. Dolazio je Uskrs. Tada još nismo znali što to znači, ali smo znali da je to veliko veselje i veliko slavlje jer je Isus uskrsnuo. Slavilo se uskrsnuće čovjeka koji je umro. Kako je to moguće, pitali smo se tada…
Vrijeme odricanja i posti primaklo se kraju, Korizma je završavala, neće više biti večernjih priča moga oca kako je Isus, sin Božji, četrdeset dana bio iskušavan u pustinji, kako se je susretao sa zlom i kako ga je pobijedio unatoč svim lijepim riječima, obećanjima, varkama, zamkama i kušnjama kojima je bio podvrgavan. Kazivao je otac o Isusovom uskom i trnovitom putu, o provalijama koje su mu prijetile, o pokori i odricanjima, i kako nikad nije posumnjao u Duha svetoga koji ga je pratio. Njegova je vjera i ljubav u Oca bila nepresušna, bila je izvor Njegove snage da izdrži sve patnje.
Pitam se sad u ovom pred Uskrsnom vremenu zar i mi obični ljudi nismo u svojevrsnom iskušenju. Zar se i mi svakodnevno ne susrećemo s iskušenjima, sa slatkorječivim ljudima, s lažnim obećanjima, s varkama i zamkama. Hodajući ponekad uskim i trnovitim putovima, silno se bojeći provalije, uspijevamo li odoljeti čaroliji lijepog i lagodnog života. Prevare li nas riječi bez težine i značenja. Zavede li nas povjerenje u nekog drugog, od nas lukavijeg i moćnijeg, jer taj nas zavodnik napada baš tamo gdje smo najranjiviji, tamo gdje su naše potrebe i želje. Tamo gdje su glad i žeđ, neimaština, zdravlje, ljubav…
Sjetimo li se u tim trenucima zavođenja i iskušenja 10 Božjih zapovjedi i onoga što nam je Gospodin poručio?
Nemojmo biti lijeni,
Nemojmo poželjeti tuđih stvari,
Ne ukradimo,
Ne sagriješimo bludno,
Nemojmo ubijati,
Budimo umjereni u jelu i piću…
Držimo li se ovih Božjih riječi? Uspijevamo li svladati barem poneke svoje slabosti? Nosimo li strpljivo nevoljeni i težak križ života? Ako bismo se to zapitali svaki put kad odlučujemo o nekoj nama bitnoj stvari, sigurno bismo imali manje životnih promašaja i manje bismo griješili.
No Uskrs treba uvijek dočekivati s radošću i nadom, jer Isus nam je svojim veličanstvenim djelima i odlukom darivanja svog životom za otkup naših grijeha, ulio nadu kako poslije smrti postoji uskrsnuće. Svojim nam je životom poslije smrti ulio radost i vjeru u vječni život.
Želim vam dom pun dječje graje i razigranosti. Želim vam dom pun dragih ljudi i blagdanskih mirisa. Želim vam sretan Uskrs.
Vesna Čorak
