U subotu 31. prosinca svetom misom u 17 sati u crkvi sv. Josipa zahvalili smo Bogu na primljenim milostima u protekloj godini.
Svetu misu je predvodio župnik preč. Luka Blažević u suslavlju vlč. Zlatka Sušića.
“Bitno je Bogu zahvaliti jer Bog me voli, i kad se smijem, i kad plačem. I kad sam siromašan. Bogu sam uvijek bitan. Danas se toga ponovno prisjeti. S druge strane, na kraju ove godine, moramo priznati kako smo i mi često bili poput apostola koji su posumnjali. Posumnjali su. I mi, možda nećemo reći: “Sumnjao sam u Boga”, ali se pitamo: Zašto je to tako? Zašto sam bolestan? Zašto moram trpjeti i zašto mi je teško u životu? Gledam oko sebe mnoge ljude koji više imaju i čini mi se kako su sretniji i kako žive boljim životom od mene”. No, možda to nije realna slika.
Dragi vjernici, jako je važno ono što mi u sebi osjećamo. Pitajmo se: Imam li mira u sebi? Živim li u miru sa svojom obitelj? Poštujem li druge? Volim li ih? Mogu li oprostiti uvredu? Jesam li zlopamtilo? To su naše sumnje. To su naši posrtaji i padovi u kojima se možemo naći i koji me prate kroz život.
Zato je važno da budem Božji i da tu ne posumnjam, ali ako i posumnjam, da to ne shvaćam kao neku tragediju nego da se uvijek vraćam Bogu.
Mi kao kršćani, katolici, imamo sakrament ispovijedi. Uvijek se možemo Bogu vratiti. Okrenuti novu stranicu i zatvoriti prethodnu. Tako zatvaramo i još jednu godinu. Zatvaramo još jednu stranicu svoga života.
Bilo je puno lijepih trenutaka u ovoj godini. Rođenja, s time i krštenja, vjenčanja. Na tomu danas Njemu zahvaljujemo. Na svim svojim ostvarenim talentima što nam je Bog darovao. Zadnji dani ove godine u našoj domovini kroz potres su donijeli ljudima suze i plač.
Neka ovaj zadnji dan 2020. godine bude zahvala Bogu, a isto tako i pogled prema naprijed. To je ono što me čeka sutra. Život je zasigurno jedna velika avantura, ali život s Bogom je posebno velika avantura.
Sjetimo se tolikih proroka starog zavjeta i ljudi kroz povijest crkve koji su se prepustili Bogu i s njim krenuli u životnu avanturu. Biti kršćanin danas je velika avantura. Sjetimo se sv. Petra koji je išao za Isusom po vodi. Hodao je po vodi! No kada je posumnjao, počeo je tonuti. Mi isto tako tu u našem životu idemo za Isusom. Hodamo prema njemu. Kao što se Petar pitao kako je uspio hodati po vodi, i mi se često susrećemo s teškim trenutcima našeg života, te se poslije pitamo kako smo to uopće preživjeli? Kako je to bilo moguće? Ni sami ne znamo kako smo to uspjeli. Kako smo uopće riješili tu situaciju? – Uz vjeru. Zato jer je Bog sa mnom. Jer sam Mu se molio. Jer sam mu bio vjeran.
Kada počnem sumnjati, kada Isusa izbacujem iz svoga života, kada krenem svojom mudrošću stvarati, tada počinjem i tonuti.
Želimo Vam da vam ova Nova godina bude sretna uz svijetlo pogleda prema Bogu. Prema Isusu!
Da ne sumnjate, te i ako posustanete da se vratite Njemu. Da svaku lošu stranicu zatvorite te da krenete s Bogom naprijed. Da s Njim u život idemo, i da on bude naš životni suputnik te da onda znamo, kad je On s nama da nema straha, ni sumnje, te da ćemo sigurno doći do cilja. Cilj je naravno završiti svoj život s Bogom i doći u vječnost. Kao što je sv. Pavao rekao: Težak sam boj bio, trku završio i vjeru sačuvao.
