Blagdan je Bogojavljenja ili Sveta tri kralja.
Sveta misa sa blagoslovom trikraljske vode slavljena je u 11 sati.
Nakon svete mise župljani su se tradicionalno okupili u Pastoralnom centru, a župnik je blagoslovio župni stan.
Gdje je novorođeni kralj židovski?
Danas slušamo povijest o trojici mudraca kojima je domovina daleko u tuđini. Vidjeli su zvijezdu i slijedili su je. Slutili su, da njihov život ima smisla ako slijede zvijezdu. Zvijezda ih je vodila iz njihove domovine, iz uobičajenog života i iz svega što je dosad za njih imalo vrijednost. Nakon presudnog iskustva u Betlehemu vratili su se doduše u svoju domovinu ali drugim putom (na drugi način) kako im je rekao anđeo. Zvijezda ih je vodila na mjesto njihove slutnje i krenuli su u Jeruzalem tražeći novorođenoga kralja židovskoga.
Čudnovata je židovsko ugodna teologija, koja se skriva u ovoj kratkoj pripovijetki Matejeva evanđelja. Mudraci, koji dolaze iz tuđine i izdaleka, mora da su slutili, da s njihovim pitanjem “Gdje je novorođeni kralj židovski? počinje spasenje ljudi u židovskom narodu. Oni su morali slutiti da prema Jeruzalemu hodočaste narodi (Iz 60,1-22); mora da su bili “svjesni” da će svi narodi krenuti prema Jeruzalemu i da će tu susresti slavu Gospodnju. Jeruzalem postaje mjesto gdje će se dogoditi konačna “objava Božja”.
Razumljivo je da su se u svom traženju za novorođenim kraljem židovskim, raspitivali kod tadašnjega kralja. S pravom su slutili da je novorođeni kralj u kraljevskoj sredini. Kod kralja Heroda bili su na ispravnoj adresi. Ali se dogodilo nešto sasvim drukčije. Stari kralj, figura samovolje okupatorske moći Rima, dospijeva u strah i užas. Prestrašio se gubitka svoje moći i potvrde koju ima od Rima, i da će kao židovski kralj izgubiti prijestol. Zvijezda je ipak uputila mudrace drugim putom. Kuća novorođenoga Kralja nije kraljevska sredina, nego svijet malenih i siromašnih ljudi. I treba li to dijete ovih siromašnih ljudi biti Knez mira, na kojeg je Izrael dugo čekao? To je bio zahtjev da vjeruju.
Mudraci ipak nisu posumnjali, jer svjetlo koje im se objavilo, ostalo je nad kućom malenih ljudi. Ušli su unutra, pali na koljena pred ovim Djetetom i donijeli svoje darove. Mudracima je bilo jasno: veliki Bog Židova postao je malen, tako malen kao novorođeno dijete, ranjiv, krhak, dan i noć upućen na potporu i dobrohotnost.
Svetkovina Bogojavljenja poziva nas na promjenu paradigme, primjera. Poziva nas da svoj vlastiti život jednom pogledamo iz perspektive novorođenoga Kralja židovskoga, iz perspektive Isusa iz Nazareta i tako živimo “novim životom”. Ta se perspektiva zove služba umjesto vladalaštva, mir umjesto nasilja, ljubav umjesto mržnje, život umjesto smrti. U toj perspektivi Isusa iz Nazareta svi drugi vladalački zahtjevi gube svoju vrijednost; tu više ne vrijedi da je bolje “izići velik”, od “pokoriti se”. Ako se prepustim perspektivi Isusa iz Nazareta moj će život biti djelotvorniji. Tada više nije potrebno da ja u nevolji “idem preko leševa”, ako želim u životu ići “naprijed”.
Iskustvo mudraca, koji su slijedili zvijezdu, navelo je evanđelistu Mateja, da s golemom vjerničkom samosviješću i s teološkom drskošću stavi točku na pitanje tko je uistinu “Gospodin”: ne više car u Rimu, nego sada i za sva vremena Isus Krist. Isto tako da ne svijetli moj vlastiti ego, nego više “slava Gospodnja”.
Mudraci su se nakon susreta s tim neočekivanim drugim Bogom promijenili. Išli su opet kući. Drugim putom. Kod nas je slično. I mi idemo od jaslica. Dirnuti od ovoga Djeteta, koji je naš Bog. Mi smo na redu! Pomozimo Bogu, da dođe u svijet. Svaki i svaka na drugom putu. Bilo da je to u našem stanu ili u susjedstvu. U crkvi ili u bolnici. U dječjem vrtiću ili u staračkom domu. Donesimo Boga u svijet. I darujmo svijetu nešto od toga što u jaslicama leži: zlato ljubavi, tamjan čežnje, miru boli. Postanimo kraljevski svjedoci Boga koji čezne za svojim svijetom. Usprkos svemu – ali upravo stoga!
