Današnja 2. Vazmena ili Bijela nedjelja ili Nedjelja božanskog milosrđa bogata je događajima koji će se upisati u povijest. Na današnji dan bogatiji smo za dva sveca: sv. Ivana Pavla II. i Ivana XXIII.
Drugi važni događaj kojim se možemo ponositi je Susret hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku. Od svih susreta do sada, na ovaj je pristiglo najviše mladih do sada što iz Hrvatske tako i iz dijaspore. Iz naše župe također na SHKM sudjeluje 25. mladih sa vjeroučiteljicama Ivančicom Krpan i Leonardom Ružička.
Danas smo u Evanđelju slušali o nevjernom Tomi kako on nije vjerovao da je Isus uskrsnuo sve dok u njegove rane ne stavi svoje ruke. Nas i danas muče mnoge sumnje, iz dana u dan pitamo se da li nešto radimo dobro ili loše, u što uopće vjerujemo. Kada je uspio staviti ruke u njegove rane, Isus mu je rekao: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli!" Ovaj "blago" upravljen je i svima nama, svima vama koji čitate ove retke. Koje li radosti i sreće za svakoga od nas. Dobro reče Grgur I., papa: "Tomina je sumnja više pomogla našoj vjeri, nego vjera vjernih učenika!" Uskrsli, živi Krist je ovdje među nama i svakome od nas kao i Tomi upravlja riječ: "Ne budi nevjeran nego vjeran. Blaženi koji ne vide, a vjeruju."
Uskrsli Krist nas poziva da povjerujemo u njegovo usksnuće: da odlučno i spremno kažemo: "Tvoj život, Kriste, bit će moj život!" Poziva nas da ga nasljedujemo, da naš život bude vjerna slika njegova života, da na njegovoj nauci i na njegovu primjeru formiramo svoje misli, svoje nazore, svoje osjećaje, svoje nade.
Danas je važno spomenuti Nedjelju božasnkog milosrđa koju je proglasio papa Ivan Pavao II. 30. travnja 2000. godine na dan kanonizacije svete Faustine, a na isti taj dan je veliki papa proglašen svetim. U Dnevniku sv. Faustine, napisana je Isusova poruka u vezi ovoga blagdana: "Ja želim, da Blagdan Božanskog Milosrđa postane utočište i zaklon svim dušama, posebno jadnim grešnicima. Ona duša, koja se ispovijedi i primi Sv. pričest taj dan, dobiva savršeni oprost od grijeha i kazni. Toga dana otvorene su sve Božje ustave kroz koje teku milosti. Neka se nijedna duša ne boji približiti Meni, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skerlet."
Prvi put milosrdni Krist ukazao se sestri Faustini 22. veljače 1931. u mjestu Plock (Poljska). Sestra Faustina piše: "Uvečer bijah u svojoj ćeliji i opazih Isusa u neobičnoj bjelini i sjaju. Podiže ruku na blagoslov, a lijevu ruku stavi na svoje Srce. Neznatno rastvorivši ogrtač na prsima, pokaza na sjajne zrake, jedne bijele, a druge crvene. Blještile su iz njegova Srca. U potresenosti i šutnji, promatrala sam veličanstveni prizor i mislila na veličinu Božju u Isusu. Moja duša bijaše potresena strahom i neobičnom radošću. Isus mi reče: "Priredi sliku i prikaži Mene ovakvog, kakvog Me sada vidiš, te na sliku stavi natpis: "Isuse, uzdam se u Te". Želim da se ta slika poštuje najprije u vašoj kapelici, a zatim da se to čašćenje raširi po svemu svijetu".
Sestri Faustini Isus je rastumačio sjajne zrake: "Zrake na slici označuju Krv i Vodu, što su izvirali iz dubine Moga milosrđa, nakon što Moje Srce bijaše probodeno kopljem, nakon Moje smrti na Križu. Bijele zrake označuju Vodu, koja čisti duše, a crvene zrake označuju Krv, koja daje život dušama. Štititi duše od stroge pravde Moga Oca nebeskoga. Sretan onaj, koji bude živio u zakloništu ovih zraka, jer neće strahovati od Božje srdžbe".
Tijekom Svoje Muke, Isus je prolio skoru svu Svoju Krv. U Svom Srcu na samrti ostade Mu tek nekoliko kapi. Božja Providnost je pustila da koplje otvori njegovo Srce i da isteče i zadnja kap njegove Krvi. Isus želi da taj znak njegove Ljubavi bude posebno poštivan i čašćen u pobožnosti prema Božjem milosrđu. Zato je preporučio sestri Faustini da napiše ovu kratku, strijelovitu molitvu i da se njome često služi: "Krvi i Vodo, što istekoste za nas iz Srca Isusova poput milosrdnog izvora, uzdam se u VAS"!
Isus je zaželio da se ispod napišu riječi: "Isuse, uzdam se u Te!"
