U četvrtak 27. travnja u 19 sati u našem Pastoralnom centru tribinu održao g. Igor Vukić koji je progovorio o novim istraživanjima vezanim za logor Jasenovac.
Gospodinu Vukiću se također na tribini pridružio tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac prof. Ante Periša koji je okupljenima približio stvarne brojke žrtava. S jedne strane se preko Alojzija Stepinca koristi napad na Katoličku Crkvu, a s druge strane je izmišljeni broj žrtava, 700 000, koji kada bi se podijelio na godine, mjesece, dane ubijanja je izvan pameti. Svakog sata je po tome ubijeno dvadeset i dvoje ljudi. I da se to dogodilo, gdje bi se toliki broj ljudi pokopao?
Uz njih dvojicu, sa njima je našu župu posjetio g. Jurica Dragičević koji trenutno živi u Argentini. Došao je čuti što Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac istražuje i radi i vidjeti kako diše ovaj dio Hrvatske, tj. Lički Osik.
Na početku tribine domaći župnik je pozdravio gosta i njega predstavio. O njemu nećemo puno čuti na velikim televizijama osim na lokalnima jer povijesne činjenice i dokazi nekoga bole.
Ovoga puta na tribinu je g. Vukić donio plakat sa dvije slike koje su uslikali američki avioni tih godina i te fotografije točno prikazuju kako je izgledao "koncetracijski" logor u Jasenovcu, koliko je imao baraka... Na taj način se može reći, a fotografija prikazuje kako u samom logoru nije mogao postojati ogroman broj ljudi kako se prikazuje u srpskoj propagandi.
Opisujući sabirni i radni logor Jasenovac od 1941.-1945., Igor Vukić, čiji je djed poginuo na Kozari, bio je zapovjednik partizanskog voda, rekao je da se njihov rad temelji na autentičnim dokumentima vlasti NDH. Autori knjige su razgovarali s ljudima koji su bili u logoru. Sad su u poznoj dobi, ima ih i relativno mladih. Potvrđuju dobre higijensko-tehničke uvjete u logoru, daleko bolje nego u njemačkim logorima. Izaslanstvo Međunarodnog crvenog križa 1944. g. je obišlo logor i povoljno izvijestilo središnjicu u Ženevi o uvjetima u njemu. Vrijeme zatočenja u logoru je bilo propisano od najmanje tri mjeseca do tri godine. Kako bi nekome istekao rok, bio bi puštan iz logora. Od 10. travnja 1942. g. pušta se prva skupina amnestijom povodom dana osnutka NDH. Intenzivno u zadnjih godinu dana amnestijama uz 10. travnja, Pavelićev rođendan 14. srpnja, za Uskrs i Božić puštano je oko 1500 ljudi iz logora. Zatočenica Marija Savinc je unatoč ocjenama o svom slabom vladanju 1943. g. puštena za Božić. U logor se ulazilo i izlazilo, postojala je kartoteka kojim se taj proces pratio. Dijelovi te kartoteke su odneseni nakon rata, uništeni i skriveni. „Mi ih pronalazimo i sklapamo od njih mozaik koji pokazuje da je to u NDH bio radni logor, u kojem nije bilo masovnih likvidacija“ rekao je Vukić. Stalno su se poduzimale higijensko-sanitarne mjere da se smanje epidemije. U Jasenovcu su bile dvije bolnice. „U socijalizmu je 1972. g. objavljena knjiga ‘Sećanja Jevreja na logor Jasenovac’ u Novom Sadu u kojoj liječnik dr. Josef Konforti iz Travnika, koji je u logor došao 1942. g., opisuje kako je suzbijena epidemija tifusa koja se u logoru pojavila nakon hladne zime. Nakon toga velikih epidemija tifusa nije bilo“ rekao je Vukić, istaknuvši da je potkraj 1944. g. u logoru umro logorski svećenik Zvonimir Brekalo koji je išao zarobljenim partizanima u bolnicu dati bolesničku pomast. Odgovarali su ga da ne ide jer bi se mogao zaraziti, no to je odbio, zarazio se i umro. O odnosu ustaša prema Židovima i Srbima govori i činjenica da su opskrbu logora održavale židovske bogoštovne općine iz Osijeka i Zagreba. Srpski trgovac Vaso Rogić prodavao je hranu logorskoj upravi, a potkraj prosinca 1941. g. partizani i četnici vjerojatno zbog toga su ga odveli iz sela i likvidirali. God. 1942. napravljena je velika električna centrala na drvo.
Istaknuo je da je jedna od najgorih propagandnih laži podatak koji se govori i na službenim komemoracijama, da je u logoru ubijeno 20 000 djece. Ne postoje dokumenti i potvrda da je tamo bilo puno djece. „Kroz logor prolazi nešto djece nakon bitke na Kozari koji se uz logor zbrinjavaju u dječjim domovina u Sisku i Jastrebarskom. Uz pomoć caritasa država ih zbrinjava do kraja rata. Mnogi su se vraćali kućama i za vrijeme rata. Zbrinjavanje sve djece s Kozare organizirala je država na čelu s Pavelićem. Poslije rata se govorilo da je tu djecu spašavala partija. Kad pogledate autentične dokumente, prava istina je da je kozaračku djecu spašavao Pavelić, a ne partija“ istaknuo je Vukić. Manja skupina od 150 djece, rođena između 1929. i 1931. g., uglavnom iz siromašnih obitelji, u logoru su bili učenici zanatske škole koje su opće predmete i obrte učili tamošnji majstori i profesori. „Nekoliko njih smo pronašli. Nakon sedamdeset godina ti su ljudi ispričali kako su prošli. Kako se naša istraživanja objavljuju, tako se ljudi ohrabruju, javljaju, pričaju što se dogodilo. Na kraju ćemo uspjeti pokazati što se realno dogodilo u tri i pol godine u Jasenovcu u NDH, u 1300 dana koliko je logor postojao“ rekao je Vukić.
Na kraju tribine otovorila se plodonosna rasprava gdje su gosti postavljali pitanja, a g. Vukić rado odgovorao.
Svima hvala na dolasku!
