Četvrte vazmene nedjelje sveto misno slavlje u župi sv. Josipa u Ličkom Osiku u 11 sati predvodio je župnik preč. Luka Blažević. Ovu nedjelju još zovemo Nedjelja dobrog pastira i posebno molimo za nove svećenička i redovnička zvanja.
Počeci Crkve
Današnji ulomak Djela apostolskih koji nam je darovan na razmišljanje za prvo misno čitanje je zaključak Petrova govora židovskim hodočasnicima u Jeruzalemu. I u vrijeme kad Petar svjedoči pred mnoštvom bilo je mnogo onih koji su tako mislili… blago učenicima, oni su pretplaćeni na raj i život s Isusom… nitko nije vidio strah i patnje koje su prolazili i sve što ih čeka kroz naredna stoljeća… Možda je najidealnije nasljedovanje opisao Tertulijan, jedan od prvih crkvenih otaca govoreći: „Krv kršćana je sjeme kršćanstva!“ Nalazimo se na početku djelovanja Crkve. Petar na Duhove propovijeda i svjedoči pred okupljenim mnoštvom pokušavajući ih oduševiti za uskrslog Krista i jasno govori kako njegovi povijesni slušatelji nisu krivi za Isusovu smrt nego da je On i za njih darovao svoj život… Očevi su to uradili iz neznanja, ali Bog prašta i daje novu šansu… Isus je oprostio apostolima njihova zatajenja i strahove, njihove propuste i nedosljednosti te pružio novu šansu za dokazivanje i istinsko svjedočenje. Prof. M. Zovkić piše: „Zato Petrov govor na Duhove nije privatno mišljenje, nego proglas vjere, za koju svjedoče Dvanaestorica. Po njemu, njegovim suradnicima u apostolskoj službi i njihovim nasljednicima u kasnijoj povijesti Crkve, djeluje uskrsli Gospodin.“ Petar najprije uči, što treba vjerovati – dogmatiku, a onda, kako treba živjeti – moraliku! Slično je postupio i Sv. Pavao pred Damaskom, kad ga je Uskrsli Gospodin obasjao novim svjetlom. Upitao je : „Tko si ti, Gospodine?“ (Dj 9,5) i na to mu je odgovoreno: „Uđi u grad, i reći će ti se, što ti je činiti.“ Dakle, vrlo jasno se traži nasljedovanje Isusa koji je „činio i učio“ (Dj 1,1).
„Što nam je činiti?“
Ono što je Petar ispovjedio prije Uskrsa pred Isusom o tome tko je On, poslije Uskrsa se obistinilo. Bog Otac je „toga Isusa, kojega vi razapeste učinio Gospodinom i Kristom.“ A to znači, da je Isus iz Nazareta iste naravi s Bogom Ocem i Duhom Svetim; da je Gospodin i Gospodar i svemira i čovječanstva i neba i zemlje i svakoga od nas“, piše B. Duda u svom komentaru na današnje čitanje. Petar potiče svoje povijesne slušatelje da se pokaju za grijehe i da se u znak spremnosti na obraćenje dadnu krstiti u Ime Krista uskrsnuloga. Samo vjerom i krštenjem obraćenici stupaju na put spasenja i hod u vjeri. Postajemo članovi zajednice koja vjeruje i prihvaća Krista svojim Spasiteljem. Na Petrov navještaj bijaše logično jedno jedino pitanje mnoštva: „Što nam je činiti?“
U drugom čitanju Sv. Petar odgovara na postavljeno pitanje. Kršćaninu valja ići putem kojim je hodio Isus iz Nazareta. Ili nije kršćanin. Znamo da je ovaj hod zahtjevan i traži odricanje i žrtvu, ali opomena koju nam je Isus uputio, neprestano treba odzvanjati u našim ušima: „Onaj tko ustraje do kraja, taj će se spasiti!“ Treba slušati zov Dobrog Pastira i ići na bogate pašnjake, biti dio njegova stada jer se brine za umorne, posustale, povrijeđene, zalutale…za sve koji žele čuti njegov glas… On daje život i sigurnost svojim ovcama i neprestano ih napaja i hrani svim potrebnim za život u izobilju. Do nas je hoćemo li poslušati Njegov poziv i odazvati se ili se oglušiti o njega u nadi da ima vremena i da ćemo nekad kad ostarimo krenuti u crkvu i obavljati svoje vjerske dužnosti… Često u našim župama čujemo mlađe ljude kako nemaju vremena za odlazak na sv. misu, nemaju vremena jer ne razumiju, što je život i koje su prednosti hoda s Isusom u ovom smušenom svijetu, u trci koja ne dopušta povratak k sebi i razmišljanje o svom ponašanju… Danas na Zapadu sve više imamo slučajeva da kompletne obitelji uzmu odmor i odlaze u neki stari samostan u tišinu i samoću kako bi se ponovno našli, kako bi čuli unutarnji glas da nisu slučajno na svijetu, da postoji Netko tko ih voli i treba ih onakve kakvi jesu. Jedino mi nemamo vremena za sebe u trci za materijalnim i nekim izmišljenim potrebama, za onim, bez čega smo do jučer sasvim normalno živjeli i bili sretni…
Pastiri i Pastir
U evanđelju je slikovit govor kakav je uobičajen u ono vrijeme. Ovaj jezik, kao i pojmovi „pastir“, „stado“, „ovce“, „ovčinjak“, poznat je u Bibliji od prve do zadnje stranice. Isus se zato i služi svim poznatim i opipljivim pojmovima koje ljudi njegova vremena razumiju, ali ne samo oni, nego i svi ostali koji i danas vide i pastire i stada, i ovce i ovčinjak u ovim našim bosanskohercegovačkim krajevima. Nažalost, vremena su se promijenila. Mnogi danas misle da je sramota biti pastir, čuvati ovce, brinuti se za druge, darovati dio svoga vremena i života drugima, razmišljaju poput onih koji su krenuli za Isusom i onda odgovorili: „Tvrd je to govor tko ga može razumjeti!“ U Starom zavjetu su vladare nazivali pastirima, koji su štitili narod i brinuli za njegove potrebe. Na žalost, često su se razočarali u njih i tražili nove pastire. Prorok Ezekiel i Boga naziva pastirom Izraela (Ez 34).
To čini i psalmist u današnjem psalmu. I vjerske su poglavare nazivali pastirima. Stoga Isus i uzima ovu općepoznatu sliku kako bi svojim slušateljima dočarao što želi reći, te koja je njegova zadaća i uloga u čovječanstvu. Ondašnji bi pastiri uvečer zatvarali svoja stada u zajednički tor, a noću bi jedan od njih čuvao sva ta zatvorena stada. Jutrom bi svaki pastir zvao svoje stado, da ga vodi na pašu, a ovce bi prepoznavale glas svoga pastira i išle bi za njim. Tako je počinjao pastirski radni dan, i ponavljao se svakog dana iznova. Iako često mislimo da su ovce glupe i neinteligentne, vrlo dobro znaju tko im želi dobro i tko ih hrani i brani. Pastir je neprestano s ovcama, na putu i kada miruju. Njegov je štap sigurnost ovcama te stoga i slušamo u Psalmu: „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.“ Isus to pojašnjava, kada kaže da Dobri pastir ne spašava prije sebe, nego najprije spašava ovce, odnosno dijeli njihovu sudbinu, pa ako treba braneći ih i za njih daje život svoj.
Prepoznati Isusov glas
Danas je ovdje nasuprot pastiru lopov i ubojica ovaca. Najamnik prije svega misli na svoju korist i sigurnost, a tek onda na stado, za razliku od pastira. On u opasnosti ostavlja ovce na milost i nemilost i bježi glavom bez obzira. Isus uspoređuje ondašnje vjerske vođe, svećenike i pismoznance, političare upravo sa najamnicima, a ne s pastirima. Dobri pastir u sebi ujedinjuje sve dobro i lijepo, radost, svjetlo, ljubav, sigurnost, nježnost, blagost. Sve što daje nadu i povjerenje ovcama. Zato ga slijede i s njime žive. On živi s njima i za njih. U toj se slici dade iščitati povijest i sudbina cijelog čovječanstva. Svi smo mi slični jedni drugima, iako su nam različiti jezici, mentaliteti, kulture, civilizacije… K nama je Bog poslao svoga Sina, da nam bude Spasitelj, Izvoditelj i Predvodnik na putu u očinski dom u nebesima. Bilo bi pogrešno razumjeti da se ova prispodoba odnosi isključivo na vjerske vođe ili na predvodnike u Crkvi. Odnosi se i na njih, ali ne samo i isključivo na njih. Svi smo mi pozvani u njegov ovčinjak, pridonijeti da njegov ovčinjak svaki dan postaje sve jači i veći, da okuplja nove ovce, a da one koje već jesu u njegovu stadu znaju i dalje čuti Pastirov glas i slijediti ga, a ne kao oni kojima Isus danas govori ovu prispodobu. Oni se kunu u svoj narod i za njegovo dobro, a narodu nikad teže i gore… Svi smo pozvani činiti sve moguće kako bi olakšali i pastirima i stadu. Isus nas poziva da u mnoštvu glasova prepoznamo Njegov glas i da ga slijedimo. Danas je ujedno i Dan duhovnih zvanja. Trebamo se upitati koliko ja pripadam Isusovu stadu i ovčinjaku? Koliko sam više mogao pridonijeti, a nisam, da stado napreduje u svakom smislu? Napose danas, kad se Crkvu i svećenike napada na svakom koraku, upitati se koliko molim za svoga svećenika, koliko sam spreman učiniti za Crkvu, mjesnu i Opću? Koliko sam puta čuo glas Dobrog Pastira i oglušio se o njega? Isus ni danas ne prestaje pozivati. Jesam li spreman pomoći one koji su se odlučili poći za Isusovim pozivom i podržati ih u njihovoj odluci? Svećenici, redovnici i redovnice nisu neki nadljudi s drugog planeta, nego su vaša djeca, vaša braća i sestre koji se, kako kaže II. vatikanski koncil „uzimaju od ljudi i postavljaju za ljude“! Dakle, braćo i sestre, ne preostaje nam drugo nego moliti za svoje svećenike da uistinu budu Kristovi i da žive, propovijedaju i slijede Njega, Dobrog pastira. Bio sam u nekim zapadnim zemljama koje danas imaju velikih problema jer nemaju duhovnih zvanja, nemaju kandidata za svećeništvo, redovništvo, a bez njih sve gubi svoj smisao jer nema tko prinijeti Kristovu žrtvu koja daje smisao i svrhu svim našim patnjama i žrtvama. Poštovani roditelji, nemojte biti sebični u ljubavi, darujte Bogu kako bi Bog vama darovao i kako bi ovaj dan uistinu bio na radost svima. Na koncu jednim primjerom želim potaknuti sve nas da molimo za ustrajnost u svećeničkom pozivu već postojećih svećenika, redovnika i redovnica te za nova duhovna zvanja i da ih svojim primjerom i podrškom preporučimo Dobrom Pastiru!
Razmišljanje: katolički tjednik
Foto: Tomislav Ratković
