Devetnaesta je nedjelja kroz godinu i zamalo smo na polovici mjeseca kolovoza.
Sveto misno slavlje u 11,00 sati u župnoj crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku predvodio je župnik preč. Luka Blažević.
Ništa drugo nije se moglo dogoditi ni apostolima osim straha usred brodoloma i nevremena. Čak im i Isus u tom momentu izgleda strašno. Zapanjujuća je Petrova snalažljivost: „Ako si ti, Gospodine, zapovjedi da dođem k tebi po vodi. Kaže mu Isus: 'Dođi'“ (Mt 14,28-29).
Međutim, zapanjujući je i strah „od Boga“ kod današnjeg čovjeka. Vidimo kako je tek prije koju godinu Ustavni sud u Republici Hrvatskoj „izglasao“ da formulacija kod inauguracije predsjednika Države „Tako mi Bog pomogao“, nije protuustavna i ne odražava vjeru tog pojedinca, nego cijelog naroda „od stoljeća VII“. Čudno je da im je trebalo toliko godina da bi odgovorili na apelaciju troje nadobudnih sugrađana. Poslovica kaže „kada je netko glup, ne možete mu to ni dokazati“! Isusovi učenici su, kao i mi danas, bili često tvrdoglavi, ali nisu bili glupi tj. nepoučljivi. Isus ih je poučavao i oplemenjivao, a tako je i njihova usplahirenost pomalo nestajala.
Strah Božji ili strah od Boga?
Za onoga tko ne vjeruje u pravoga Boga, strah od Boga je strah od Božjeg suda i vječne smrti, koja je vječno odvojenje od njega (usp. Lk 12,4-8); Za vjernika, strah od Boga je nešto potpuno drugačije. Vjernikov strah je strahopoštovanje (Hebr 12,28-29).
„Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku“ (Mudre izreke 1,7).
Dok ne shvatimo tko je Bog i ne sjedinimo svoj strah s poštovanjem prema njemu, ne možemo imati pravu mudrost. Istinska mudrost dolazi samo iz razumijevanja tko je Bog, da je On svet, pošten i pravedan. (Pnz 10,12.20.21). Tako i cijeli Stari zavjet govori: „Dakle, Izraele, što od tebe traži Jahve, Bog tvoj? Samo to da se bojiš Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš; da ga ljubiš i služiš Jahvi Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom.“
Pet istina o čovjeku
Ne možemo razumjeti Boga, niti sam svoj život u njegovu kontekstu ako ne krenemo od jednostavnih, a tako bitnih istina o nama ljudima i o našem suodnosu, tj. našoj ovisnosti o Bogu: Prva istina o čovjeku jest da je stvoreno biće. Čovjek nije plod slučaja ili nekih mračnih sila, nego je stvoren na sliku Božju, samom voljom Stvoritelja.
Druga je istina da smo slabi, bojažljivi, grješni. Ali na tu našu slabost Bog je pogledao milostivo – svojim smilovanjem. Utjelovio se. Postao čovjekom, „radi nas i radi našega spasenja“.
Božje spasenje dolazi kao čovjekova odrednica.
Zato je Bog u nas usadio moralni zakon – glas savjesti koji nam govori da dobro treba činiti a zlo izbjegavati. Stoga je čovjek moralno-etičko biće. Zna što je dobro, a što nije.
I konačna istina o čovjeku je da je on eshatološko – vječno biće, ali u toj vječnosti može se ostvariti kroz vjeru i život, a može i potonuti i zauvijek propasti.
Apostoli kao šampioni života
Davno je rečeno da „tko pobijedi sebe, pobijedio je čitav svijet“! Tako su i prvi Isusovi apostoli polazeći za Njim pobijedili nutarnji otpor svakodnevnih navika i užurbanih životnih potreba. Sigurno su ih neki smatrali čudacima, zanesenjacima, pustolovima i sl. Možda su i samima sebi ponekad bili čudni. Pogotovo kada bi upali u kakvu nevolju: ako su duže bili gladni u pustinji, ako ih negdje nisu primili, ili ako im je sam Isus postajao drugačiji nego su ga oni zamišljali. Ovaj današnji događaj iznenadnog nevremena mogao je posebno u njima izazvati ljutnju na Isusa zašto ih je pustio same i zašto im sada ne pomogne. Volio je Isus ovakve iznenadne događaje bilo susreta s ljudima, bilo s prirodnim nepogodama kakvim Galilejsko more obiluje. Na njemu se iznenada pojavi „protivan vjetar“ i napravi oluju. Ono je slika našeg života. U njemu nam se puno toga događa iznenadno, pa i neugodno. Važno je pri tome samo računati na Isusa i biti s njim. Apostoli, iako su se udaljili od obale, znali su da je Isus u blizini. A kad im dođe, oni mu se ničice pokloniše. Pravi šampioni kada osvoje kakvo srebro ili zlato. Trener je tada po strani. Oni su akteri pobjede i slavlja. Još će ih puno čekati nevolja i brodoloma, ali više nikada neće krenuti bez Isusa!
Ne bojte se doći k Isusu!
Negdje u svojim knjigama biskup R. Perić spominje zgodu kako je promatrao dječaka gdje se za vrijeme sv. mise na otvorenom, uspeo na tatina ramena. Dječak sav ponosan „veći“ od svih izgleda neustrašivo. Ali Biskup dalje razmišlja i kaže: „Kad bi ovaj dječak samo znao da je i tatu strah, ne bi bio tako samouvjeren. Ima Jedan kojega nije strah. Ponekad mu 'hodamo po glavi' svojim svojeglavim postupcima, ali On će naći načina da nas smiri i pokaže nam kako je pristojnije i svrsishodnije da sjednemo ili još bolje kleknemo preda nj.“
I Petar naših dana papa Franjo pozvao je mlade da budu šampioni života. Rekao je: „Nemojte se zadovoljiti osrednjošću, 'životarenjem' sjedeći u ugodi.“ Pozvao ih je da grade budućnost zajedno s drugima i za druge, nikada protiv nekoga, temeljeći sve na ljubavi koja je „osobna iskaznica kršćanina“.
Papa je istaknuo da sloboda nije moć raditi uvijek ono što mi se prohtije: to nas čini zatvorenim, udaljenim i onemogućuje nam da budemo otvoreni i iskreni prijatelji. Zbog toga valja znati razlikovati: slobodan je onaj tko dobro bira, koji traži ono što se dopada Bogu, čak i ako je to naporno. Samo po hrabrim i snažnim izborima se ostvaruju najveći snovi, oni za koje se isplati dati život – napomenuo je.
„Nemojte se uzdati u ono što vas odvraća od istinskog bogatstva, koje ste vi sami, govoreći vam da je život lijep samo ako se posjeduje mnogo stvari; čuvajte se onih koji bi željeli da vjerujete kako vrijedite samo kad se pravite snažnima, poput filmskih heroja, ili kad nosite odjeću prema najnovijoj modi. Vaša radost nema cijenu i njome se ne trguje; ona nije aplikacija koju se skida na mobitel: ni najnovija inačica vam neće moći pomoći da postanete slobodni i veliki u ljubavi.“
Pozvao ih je da postupaju poput sportskih prvaka, koji dostižu visoke ciljeve naporno i ponizno vježbajući svakoga dana. „Neka vaš svakodnevni program budu djela milosrđa: s entuzijazmom se vježbajte u njima kako biste postali šampioni života! Tako će vas se prepoznati kao Isusove učenike“, ustvrdio je Sveti Otac.
„Najveća prijetnja koja sprječava rast u dobru je kad nikome nije stalo do tebe“, primijetio je, „kad osjećaš da si ostavljen po strani. Gospodin je naprotiv uvijek s tobom i sretan je što može biti kraj tebe. Ljubav kršćaninova je osobna iskaznica, jedini valjani dokument po kojem se prepoznajemo kao Isusovi učenici. A radi se o konkretnoj ljubavi, ne o nečemu iz sapunica.“
Bog nas želi na nogama
„Kad se pogriješi, treba imati hrabrosti ustati. U životu se uvijek pada, zato što smo slabi i grješnici. Ali Isusova ruka nas podiže. On nas želi na nogama! Bog nas je stvorio da stojimo uspravni. Ustanite! Bog nas želi na nogama, uvijek na nogama“, rekao je papa Franjo mladima.
Slično je mladima govorio i papa Benedikt XVI.: „Dragi mladi prijatelji, ne dopustite da vas zavedu privlačna obećanja lakog uspjeha, načini života koji daju prednost izgledu, na štetu nutrine. Ne popuštajte kušnjama da se potpuno pouzdate u posjedovanje, u materijalne stvari, odričući se slijediti istinu koja ide dalje,poput visoke zvijezde na nebu, kamo vas Krist želi povesti. Dopustite da vas povede u Božje visine!“ Amen.
Razmišljanje: Katolički tjednik
