Danas je Nedjelja Isusa Dobroga Pastira, dan molitve za duhovna zvanja, 4. uskrsna nedjelja i Majčin dan. Petar u Djelima kazuje kako se vraća u stado: osobnim kajanjem i obraćenjem, življenjem zavjeta Krštenja i prihvaćanjem Duha Svetoga. A Psalam 22 kaže da i uza sve nevolje Njegova zaštita i sigurnost nama je tu. On je Dobri Pastir i zato jer je Dobri Pastir čuva stado svoje i On je vrata stadu, a samim time i hrana i sigurnost. On je onaj pastir koji će osigurati kruh za pet tisuća ljudi, unatoč nerazumijevanju i nemoći razumijevanja shvaćanja svojih najbližih - apostola, kao što će osigurati i sve ono što vide i ne razumiju. Evo poruke danas i svima nama, kako predvodnicima stada, tako i svima nama koji smo u stadu: da drugi u nama vide i prepoznaju srce i brigu za stadom, da vide istinskoga pastira koji slijedi i nasljeduje Isusa Dobroga Pastira, kako riječju, tako i jednako djelom potvrđena.
Ovu podulju usporedbu Isus je ispričao svome slušateljstvu iza kako je ozdravio slijepca od rođenja. Farizeji mu nisu vjerovali, zanijekali su mu čudo, a ozdravljenjoga su potjerali. Isus osuđuje njihovu sljepoću nazivajući ih lopovima i ubojicama, pa im stoga daje prijekor ovom usporedbom. Ovaj je jezik, kao i pojmovi pastir, stado, ovce, ovčinjak, poznat u Bibliji od prve pa sve do zadnje stranice. Isus se zato služi i usporedbom i rječnikom da bude jasan i razumljiv svima. Pastir je vođa stada, njegov je štap potpuna sigurnost ovcama, ili kako kaže Isus " on mora dovesti ovce u ovčinjak, a ovce će slušati njegov glas". Nije nikako ni za zanemariti činjenica da pastir nije samo vođa, već je on ujedno i onaj koji je neprestano sa ovcama, i na putu i mirovanju. Psalam 22 kaže:"Ne bojim se nikakva zla jer si ti sa mnom, štap tvoj i palica tvoja utjeha su meni". Isus to još pojašnjava kada kaže da Dobri pastir ne spašava najprije sebe, već najprije spasava ovce, odnosno dijeli njihovu sudbinu, pa ako je potrebno braneći ih daje i svoj život za ovce svoje.
Danas je ovdje nasuprot pastira lopov i ubojica ovaca. Oni su daleko od ovaca, nisu sa svojim stadom, a u opasnosti su prvi koji spasavaju svoju glavu, a ostavljaju na milost i nemilost ovce. Isus ovdje jasno primjenjuje ovu usporedbu na tolike pojedince i skupine svoga vremena: svećenike, pismoznance, političare, možda i same zelote, koji su bili veliki protivnici Rimljana, a od njih većina je štitila samo svoje privilegije ili ostvariti svoje naume, a najmanje staviti se na raspolaganje braći i služiti im. U svemu ovome sada izlazi veoma lijepa slika Dobroga Pastira koji u sebi ujedinjuje dobrotu i ljepotu, radost i svijetlo, ljubav i nježnost, što sve ulijeva nadu i povjerenje ovcama, i zato ga slijede i s njim žive. On živi s njima i za njih.
Danas je dan duhovnih zvanja, pa bi bilo pogrešno zaključiti da se ovo odnosi samo na ljude koji su predvodnici u Crkvi. Da, odnosi se na njih, ali jednako na sve nas. Svi smo pozvani u njegov ovčinjak i doprinijeti svojim djelovanjem da ovčinjak svaki dan postaje jači i veći, da okuplja nove ovce, a da ove koje su u njegovom stadu znadnu čuti glas Pastira i slijediti ga, a ne kao oni kojima Isus danas govori ovu usporedbu. Oni se kunu u svoj narod i za njegovo dobro, ali Isus zna da nije tako. Pokušava im oči otvoriti i izliječiti njihovu nevjeru, laž i sljepoću. Međutim to nije bilo moguće; kada nisu vjerovali da je ozdravio slijepca pred njihovim zdravim očima, kako će mu ovo prihvatiti. Aktualnost evanđelja je i danas ovdje. Mi olako vidimo danas pastire i predvodnike u crkvi i olako im predbacujemo da su samo vođe, da su podaleko od vjernika ili da trebaju biti sa svojim stadom neprestano, da dijele sudbinu stada u životu, radosti i patnjama. Sve to može biti točno, ali bi bilo mnogo ljepše, a zacijelo i točnije, kada bismo mi svaki sebi ovo rekli i primjenuli na nas same pojedinačno. Koliko ja pripadam Isusovu ovčinjaku i stadu? Koliko više sam mogao doprinijeti da stado napreduje u svakom smislu, a nisam.
Koliko sam puta čuo poziv Dobroga Pastira, a ja sam se oglušio? Jednako se ovdje svi moramo pitati bilo da smo pastiri, predvodnici u Crkvi, svećenici, ali jednako i roditelji koji su pastiri u obitelji. Svi imamo jednake dužnosti. Nitko nije niti može biti isključen. Ako se ne osjeća ili nije u poziciji pastira jest u poziciji člana stada. Tu su dužnosti koje treba izvršavati, ako se želi dobro stadu i ako se želi biti suradnik Dobroga Pastira. Tko će nas obraniti od lopova i ubojica, ako li ne on. Mnogi su se u povijesti pojavili i htjeli povesti ovce, ali im stado nije povjerovalo jer nisu bili ni sa stadom, niti dijelili sudbinu stada, kako to čini Dobri pastir i polaže svoj život za ovce svoj.
Isus je dopustio da ga probode koplje. Postao je i ostao Onaj koji daje život za svoje ovce. Stoga je uvijek veoma važno dobro pogledati svako novo ime u vjeri. Znajmo da postoji samo jedno Ime, kojemu zahvaljujući ljudi se mogu spasiti, ako hoće. To je Dobri Pastir! Molimo ga da mognemo vječno ostati u njegovom stadu i slušati njegov glas!
Prvo čitanje pročitala je Ivančica Krpan, psalam je odpjevala Lucija Orešković dok je drugo čitanje pročitala Petra Knežević. Molitvu vjernika pročitali su budući prvopričesnici. Na kraju svete mise povodom Majčinog dana učenice 2. razreda Lucija Butković i Matea Knežević i učenice 3. razreda Lara Jurjević, Leonarda Lukes i Iva Jelinić su izvele prigodne recitacije te su tako pokazale koliku ljubav trebamo imati svi prema svojim majkama. Pjevanje župnog zbora na svetoj misi sviranjem je animirala Marina Marković.
