U nedjelju 1. listopada na 26. nedjelju kroz godinu misno slavlje u 9,00 sati slavljeno je u crkvi sv. Mateja u Širokoj Kuli jer je prva nedjelja u mjesecu, a misno slavlje u 11,00 sati u župnoj crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Današnji roditelji i djeca
Isus je ovu priču pričao prije 2 000 godina, ali ona vrijedi jednako danas i jednako za sve vijeke vjekova. Roditelji će uvijek muku mučiti s djecom i njihovim odgojem. Ako otvorite internet i zahtijevate „kako odgajati djecu“ naići ćete na stotine naslova i podnaslova: 20 lekcija lijepog ponašanja djece; 13 zakona odgoja djeteta koji će ga spasiti; 10 zlatnih pravila za odgoj djece; 7 savjeta i principa za poslušno dijete; najčešće pogreške u odgoju djece; kako odgojiti dijete bez kažnjavanja; osnovna pravila jednostavnog odgoja itd. Sigurno je da će pravi roditelji, uz pomoć Božju, dati sve od sebe da dobro odgoje svoju djecu da ne lažu, da ne kradu, da poštuju starije, da marljivo uče, redovno idu na svetu misu i vjeronauk, da ne psuju i slične stvari. Međutim, kroz odgoj moraju proći čistilište sa svojom djecom, neposluha, razočaranja i ljutnje. Stotinu puta će doživjeti ovakve i slične stvari:
-otac zapovjedi sinu da nešto uradi, a on k'o s nokta: „E, neću, zašto vazda ja. Ti stalno meni govoriš, a bratu ništa. Neka uradi on!“ Možda kasnije i uradi što mu je rečeno.
-majka zove kćer: „Odmah da si došla kući!“ „Odmah, mama, dolazim“, k'o s nokta odgovori pa je nema cijelu večer. Mama ljuta ko ris!
-otac govori sinu: „Sine, uči, sutra ti je kontrolni iz matematike!“ „Tata, sve sam ponovio, sve znam, ništa ne brini!“ Pa na igralište i udri nogometa do mraka. A sutra na kontrolnom uradio samo jedan zadatak, taman dovoljno za čiste jedinice. Tata pomahnitao!
- i otac i majka kažu: „Sine moj, jesmo li ti sto puta rekli pa zašto nas jednom ne poslušaš?!“
Eto, tako je to s djecom i odgojem. Treba ih voditi s krajnjom ljubavlju i strpljenjem i biti spreman piti gorke tablete ponižavanja, nepoštivanja, neposluha i velikih i malih prevara i laži. Djeca će pravo znati kakva je muka odgoj i kako boli laž i neposluh tek kada oni budu imali svoju vlastitu djecu. Prije ne!
Gandhijev unuk
Unuk indijskog duhovnog vođe MahatmeGandhija (1869.-1948.), dr.Arun Gandhi, znao je prilikom svojih predavanja po svijetu ispričati priču iz svoga djetinjstva.
„Kao mladić živio sam sa svojim roditeljima u Južnoj Africi 18 milja od grada Durbana, u središtu šećerne plantaže. Sestra i ja uvijek smo se radovali odlasku u grad. Jednom me je otac zamolio da ga odvezem u grad na neku konferenciju. Rado sam prihvatio i odvezao ga. Zapovjedio mi je da uradim neke poslove i odvezem auto na pregled dok on obavlja svoj dio posla. 'Hoću tata, nema problema', odgovorih. Dogovorili smo se gdje ćemo se naći u 17 sati. Obavio sam sve zadane poslove, predao auto na servis i onda otišao u kino. Filmski program bio je vrlo zabavan tako da sam zaboravio na vrijeme. Kad sam pogledao na sat, bilo je već 17:30 sati. Izletio sam iz kina, preuzeo auto i dovezao se na dogovoreno mjesto. Bilo je točno 18:00 sati. Velikih sat vremena kasnim.
Otac me je zabrinuto upitao: 'Gdje si do sada?' Bilo me je sram reći da sam zapeo u kinu pa sam rekao: 'Auto nije bio gotov pa sam morao čekati.' Nisam znao da je on već zvao servis gdje mu je rečeno da je auto završeno i preuzeto. Kada me je uhvatio u laži rekao mi je: 'Nešto nije bilo dobro u mojem odgoju prema tebi jer mi nisi imao snage reći istinu. Kako bih mogao razmisliti o čemu se radi, tj. gdje sam pogriješio, umjesto autom, propješačit ću 18 milja do kuće (29 km) razmišljajući o tome!' Tako je on pošao polako pješke prašnjavom cestom, a ja sam, jer ga nisam mogao ostaviti sama, išao za njim autom. On pješke, ja u autu. Pet sati i 30 minuta hoda do kuće gledao sam iz auta agoniju svoga oca i gorko se kajao zbog glupe laži koju sam počinio. Da sam samo rekao istinu i ispričao se, otac bi mi oprostio, sjeli bismo u auto i išli kući skupa. Tada sam čvrsto odlučio da mu više nikada neću lagati.
Da me je kaznio, kao što mi danas kažnjavamo svoju djecu za laži, ja bih dobio malo batina, bio jedno vrijeme ljut na njega, a onda bih nastavio po starom, ali otac je kaznio sebe i to me je opametilo.“
Isusova poruka farizejima
Otac nebeski dao je deset zlatnih pravila za odgoj svoje djece, tj. Deset Božjih zapovijedi po kojima će savršeno ispuniti njegovu volju i k tomu još biti sretni u svom zemaljskom životu,a pogotovo u budućem, onom vječnom.I kad pregazimo neko od njegovih pravila i pokajemo se, oprostit će nam i neće biti kraja njegovu milosrđu. Ta pravila od Oca nebeskoga preuzeli su zemaljski roditelji i po njima odgajaju svoju djecu. Boljih od ovih pravila za odgoj niti ima niti će ikad biti. Ta cijelom su svijetu poznata!Onaj tko želi biti sretan, zauvijek na ta pravila odgovara samo „hoću“, „slušam“, „kako ti kažeš, Oče“ i tako u životu čini.
Isus ovom svojom prispodobom također aludira na židovske farizeje i pismoznance svoga vremena koje duboko kritizira. Oni kao i drugi sin kažu da „hoće“: smatraju sebe dobrima i bezgrešnima, hvale se da su vjerni Bogu, poslušni, ispunjaju sav Zakon i Proroke, daju desetinu u Hram, nisu kao „ovaj carinik“, prinose žrtve itd. A Gospodin im na to odrješito kaže: „Jao vama“, jer „govore a ne čine“ (Mt 23,3); jer „sva svoja djela čine samo da ih ljudi vide“ (Mt 23,5); jer „čiste čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeži i pohlepe“ (Mt 23,25) itd. Stoga u kraljevstvo nebesko neće ući onaj kojigovori: „Gospodine, Gospodine, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima“ (Mt 7,21).
Stoga će ih u kraljevstvu nebeskom pretećicarinici i bludnice koje oni (farizeji) toliko kritiziraju i napadaju. Oni su prisutni u prvome sinu koji kaže „neću“. I carinici, i bludnice i mnogi veliki grešnici svojim životnim ponašanjem govorili su „neću“ u vinograd Gospodnji i kraljevstvo Božje, ali kad je naišao Isus, upozorio ih i pozvao, spremno su skočili, pokajali se, obratili se, odrekli se prošlog grešnog života i krenuli za njim: javna grešnica s posudicom pomasti, Marija Magdalena, Zakej carinik, Matej carinik i mnogi drugi. Iako su najprije rekli „neću“ i živjeli u grijehu, ipak su uvidjeli svoj grijeh, povratili se i otišli u vinograd Gospodnji i u kraljevstvo Božje.
Što je s nama?
Koliko smo samo i mi u svom životu bili i u jednom i u drugom sinu iz Isusove priče. Nekad odgovorili roditeljima „neću“ pa ipak ih poslušali, drugi put rekli „hoću“ pa otišli svojim putem. Koliko smo ih samo puta nasekirali, naljutili, slagali, ražalostili, a oni nas pratili uvijek svojom ljubavlju, dobrotom, molitvom i postom. Majka majčinskom dobrotom i nježnošću, a otac očinskom brigom i tvrdim žuljevima.
-Kada se zaređuje novi svećenik, onda on tri puta svečano Ocu nebeskom i ocu biskupu, pred svećenicima, časnim sestrama, rodbinom i cijelim pukom Božjim kaže: „ 'Hoću' vršiti svetu službu svećeništva, govoriti svetu misu i propovijedati Kristovo Evanđelje.“ Četvrti put kaže: „Hoću s Božjom pomoću– sve tješnje se povezivati s Kristom i s njime se posvećivati za spasenje ljudi.“Svi sretni, svi radosni, veselje do beskraja. A kako li su tužni, nesretni i potišteni i Otac nebeski, i otac biskup, i kolege svećenici i cijela rodbina kada nakon pet godina svećeničke službe kaže „neću više“, napusti, skine se, pogazi riječ i preda se svjetovnom životu.
-Na vjenčanju svečano Ocu nebeskom, pred svećenikom, svjedocima, rodbinom i svim uzvanicima, mladenci jedno drugom kažu: „Obećavam ti vjernost u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti. Ljubit ću te i poštovati u sve dane života svoga!“ Sretnih li roditelja i rodbine u tom svečanom trenutku. A kako li je nesretan i žalostan trenutak i Ocu nebeskom i ocu zemaljskom kada jedno drugo ostave, napuste, izdaju, prevare i kažu: „Neću više s tobom“, te zasnuju novi protubožanski i protucrkveni brak.
-Kako na krštenju svoga djeteta glasno, svečano i radosno na pitanje svećenika: „Odričeš li se Sotone, odgovaramo – odričem; i svih djela njegovih – odričem; i svega sjaja njegova – odričem“, a onda u životu okrenemo ploču pa teškom psovkom i nevaljalim životom izdamo Isusa i prigrlimo đavla. Kako je teško Ocu nebeskom zbog te dvoličnosti, izdaje i farizejštine.
Oče nebeski, pomozi nam da budemo tvoji vjerni sinovi, da te slušamo, poštujemo i volimo. Pomozi nam da održimo svoju zadanu riječ i na krštenju, i na vjenčanju i na svetoj ispovijedi. Daj da svojim kršćanskim ponašanjem radujemo ljude oko sebe i da nikada ne osramotimo svoje roditelje, rodbinu i prijatelje. I da jednoga dana sretni u tvoj nebeski vinograd dođemo.
Razmišljanje: Katolički tjednik
Foto: Tomislav Ratković i Lucija Orešković
