U nedjelju 8. listopada na 27. nedjelju kroz godinu svete mise su slavljene u crkvi svetog Josipa u 9,00 i 11,00 sati.
Život u vremenu
Roger Bacon (1214. – 1294., engleski filozof, franjevac, suvremenik Sv. Franje, nazvan „doctor mirabilis“ – čudesni učitelj) smatra se utemeljiteljem modernih znanstvenih metoda.
Stoljećima kruži priča o proročkoj brončanoj glavi koju je on načinio i koja je govorila. Kada bi je čuo kako govori, uspijevao bi u svojim projektima, a kada ne bi čuo njezin glas, tada bi uslijedio neuspjeh. Njegov rođak Miles imao je zadaću stražariti dok bi Roger Bacon spavao kako mu ne bi promaklo ako bi glava nešto izgovorila. U jednom takvom trenutku dok je Bacon spavao glava je progovorila: „VRIJEME JE.“ Ali i Miles je spavao. Pola sata kasnije brončana glava je rekla: „VRIJEME JE BILO.“ Svi su spavali. Nakon što je prošlo još pola sata glava je rekla: „VRIJEME JE PROŠLO“. Miles i Bacon su se probudili, ali vrijeme je uistinu prošlo. Glava je pala i razbila se.
Ova nas priča, kao i današnje Evanđelje, opominje da trebamo voditi računa o jednoj stvari koja je toliko dragocjena, a to je VRIJEME. Vodimo računa kako ga trošimo, kako ga koristimo i što ispunja naše vrijeme, tj. RADIMO LI UVIJEK ONO ŠTO TREBAMO RADITI! Jer ako ne činimo ono što trebamo činiti, tada zapravo griješimo bilo mislima, riječima ili djelima.
Današnje nas Evanđelje opominje da ne činimo zlo, nego da se preispitujemo donosimo li plodove kraljevstva nebeskog. Iako je Crkva na II. vatikanskom saboru jasno rekla da za smrt Isusovu nisu nikako krivi današnji Židovi, mi se svi osjećamo krivima tj. grješnima, a Isus je ubijen zbog grijeha svih nas. Otkupio nas je i spasio i zato trebamo donositi plodove obraćenja. Ako to ne činimo tada sudjelujemo u smrti koja je posljedica grijeha.
Tko ne prihvaća djecu, odbija Boga
U vrijeme kada se sve manje rađa djece morali bismo više moliti za hrabrost rađanja i hrabre roditelje, ali i djecu, sinove i kćeri, kako je to ovaj otac molio:
Daj mi, Gospodine, sina koji je dovoljno jak da zna kad je slab
i koji je dovoljno hrabar da se suoči sam sa sobom kad osjeti strah.
Sina koji je ponosan i neslomiv,
pošten u porazu,
ponizan i velikodušan u pobjedi.
Daj mi sina koji nikada ne savija kičmu kad mora povesti bitku.
Sina koji je kadar tebe upoznati
i upoznati sebe, što je ugaoni kamen svake spoznaje.
Molim te, ne vodi ga lakim i udobnim putom,
nego strmim i kamenitim, na kojem će ga poteškoće i izazovi poticati da se penje.
Daj da tu nauči ostati čvrst u oluji i imati razumijevanja za one koji zataje.
Daj mi sina čije je srce vedro, a ideali visoki.
Sina koji vlada sobom, a ne želi vladati drugima.
Sina koji korača u budućnost, a nikada ne zaboravlja prošlost.
I kada mu sve to dadeš, dodaj još, molim te,
dovoljno smisla za profinjen humor,
tako da bude ozbiljan, ali da nikad sebe ne uzme preozbiljno.
Daj mu poniznost da može uvijek posve jednostavno spoznati pravu mudrost.
Tada ću se ja, njegov otac, usuditi reći: Nisam uzalud živio. (General Douglas).
U svakom izričaju ove molitve prepoznajemo Isusa, ponizna i hrabra, samouvjerena, a opet potpuno oslonjena na Oca nebeskog. Iako će neki smatrati da „nije Bogu dostojno imati Sina”, to je najljepša želja kod svih naroda, pa i mesijanska, od postanka svijeta. Prokletstvom je smatrano ostati bez poroda, a blagoslovom imati nasljednika. Sami se svrstavamo među „vinogradare ubojice“ ili darovatelje života – rodorodioce.
Tko vjeruje, pobjeđuje zlo
Bog je prije dvije tisuće godina predao svog jedinog i voljenog Sina da za nas umre na križu.
„Tko voli Sina, ima sve od Oca i postaje nasljednik svega Njegovog bogatstva...“
Bog je istinit i savršen! Njegova nam je riječ povjerena kao zalog i obećanje života. Naš život, kao i život svih stvorenja nije slučajnost već je odraz Božje ljubavi prema nama.
Pa i onda kada mislimo, poput one starice majke, čiji se sin bio udaljio od Boga, upao u loše društvo i iznevjerio sve ideale i očekivanja, ona plačući nije prestajala Bogu vapiti za pomoć. Tada joj je Bog u snu progovorio: „Tko je stvorio tvoga sina?“ Ona je odgovorila: „Ti.“ Zatim je opet upitao: „Komu pripada tvoj sin?“ Ona je odgovorila: „Tebi!“ Bog je dodao: „Budi bez brige!“
I Sv. Pavao nam danas dovikuje: „Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu.“ Slično su činili i roditelji Sv. Male Terezije koji su 2008. proglašeni blaženima u crkvi Sv. Terezije od Djeteta Isusa u Lisieuxu u Francuskoj. Oni nisu proglašeni blaženima zato što je njihovo dijete Sv. Mala Terezija, nego kako je istaknuto na misi proglašenja, zato jer su „bili par koji je živio brak i svetost sakramenata, a prije braka svako je od njih žudjelo za svetošću. Djeci su prenijeli vjeru, ljubav prema misijama, naučili ih moliti i živjeti sakramentalnim životom.“ Oni su drugi bračni par u povijesti Katoličke Crkve koji su zajedno proglašeni blaženima, a prvi roditelji jedne svetice koji su proglašeni blaženima. Nasljedujmo i mi vjeru i požrtvovnost svojih i ovih hrabrih i svetih roditelja. Tada se nećemo trebati bojati ili biti zabrinuti ni za što, nego prihvaćajući i čuvajući svoj i tuđi život, sve činiti na slavu Božju, ovdje sada i u vječnosti. Amen.
Razmišljanje: Katolički tjednik
