Četvrta je nedjelja došašća, a ujedno je i Badnjak - blagdan Adama i Eve.
Danas smo zapalili zadnju svijeću na našem adventskom vijencu, a sutra već slavimo blagdan rođenja Isusova.
Svetu misu u 9,00 sati predvodio je preč. Nikola Turkalj, a misu u 11,00 sati preč. Luka Blažević u koncelebraciji s vlč. Zlatkom Sušićem dok je preč. Nikola bio na raspolaganju za svetu ispovijed.
Na kraju svete mise u 11,00 sati župnik je najredovitijim ministrantima koji su pohađali mise zornice poklonio romobile. Među najboljima su bile sestre Ana i Katarina Butković koje su dobile jedan romobil jer su sestre pa će ga dijeliti i Marko Nikšić. Hvala također i sponzorima na donaciji.
Nakon anđeoskoga pozdrava: Zdravo, Milostipuna, “Marija se smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav” (Lk 1,29). Skromna seoska djevojka iznenađena, ali ne izgubljena. Anđeo joj reče tri riječi, sve jedna privlačnija od druge, a ona kao da se otprve ne snalazi: na koga se to odnosi? U tome trenutku ne zna što bi rekla, ni kuda bi s očima. A zapravo snašla se na najbolji mogući način: primičući prst k čelu i razmišljajući što bi značile Anđelove riječi, kao što vidimo u Eufrazijevoj bazilici iz 6. stoljeća u Poreču. Nije toliko zbunjena da ne može razmišljati, a u razmišljanju nastoji dokučiti smisao anđeoskoga pozdrava.
Zdravo! – tj. Raduj se! Raduj se, Mirjam, što si zdrava u svakom pogledu, duševno snažna i srcem blaga. Nikakva te ljaga zla, ni iskonska ni osobna, nije zahvatila. Bog ima svoj naum s čovječanstvom, pa između svega ljudstva zemaljskoga izabire tebe, neznatnu djevicu iz Nazareta, da ti povjeri posebnu i jedinstvenu ulogu u rasporedbi spasenja ljudi. Iskreno se i zdravo raduj u Gospodinu!
– Glavna značajka i smisao kršćanske duše jest radost, vedrina, unutrašnje radovanje. Nije dakle konačan smisao kršćanstva križ, žrtva, bol, smrt – iako ne može bez toga kao sredstva i puta – nego rođenje kao pobjeda smrti, radost kao vječno proljeće. Radost što nam se daje milost posvetna ili oprosna!
Milostipuna! Milost je samoinicijativna i besplatna ponuda Božje velikodušnosti i nazočnosti. Božja simpatija i ljubav prema Mariji koja je već milostipuna – upravo tako zajedno pisano! – od prvoga trenutka svoga začeća u majci svojoj Ani. Milost je u njoj kao skrivena energija koja se darom osobne vjere i povjerenja u Boga pretvara u djelo i u svjetlo.
– Milost je i u nama kršćanima pritajena dok se ne pokaže po kušnjama i nevoljama. Sveti je Pavao to izrazio svojim doživljajnim rječnikom: “Ali milošću Božjom jesam što jesam, i njegova milost prema meni ne bijaše uzaludna, što više, trudio sam se više nego svi oni – ali ne ja, nego milost Božja sa mnom” (1 Kor 15,10). Eto, to je i naš kršćanski program: suradnja s milošću Božjom poput drugih Božjih omilošćenika, osobito Djevice Marije.
Gospodin s tobom! Ovo je zapravo samo ponavljanje prethodna pozdrava. Jer pun je milosti onaj s kime je Gospodin koji velikodušno usrećuje. Gospodin je sa svakim svojim razumnim stvorenjem na svoj originalan i specifičan način, a s Marijom bijaše i jest na najuzvišeniji način, jer je ona po Njegovu božanskom nacrtu imala postati i postala je zemaljskom majkom Njegova vjekovječnoga Sina.
Djevica se usmjelila i pita
Matthias Stomer, Navještenje
Dok je Marija, iznenađena, razmišljala o Anđelovu pozdravu, slušala je daljnje Gabrielove anđeoske riječi tumačenja i ohrabrenja:
Ne boj se, Marijo! Marija je, očito, u sebi djevojački protrnula pred anđeoskom pojavom i porukom. Anđeo je anđeo! Nikada joj se ni prije ni poslije nije ukazao. Božji glasnik, da unese što više vedra raspoloženja, obasja je riječju koja tako često odjekuje u Svetome Pismu: Ne boj se.
Ne boj se, Marijo, ponavlja anđeo ohrabrujuću riječ.
“Ne boj se, Josipe, sine Davidov, uzeti k sebi Mariju ženu svoju!” (Mt 1,20).
– Jednako i danas Bog govori svakomu od nas: Ne boj se, čovječe, kršćanine, svećeniče, ljudski rode dok imaš zrnca vjere u Boga! Ne boj se nikakve krize i nikakva križa, zatvora i nevolje. Bog jednako mudro i s ljubavlju prati malena ljudska srca na svim kardiografijama kao i golema svemirska zviježđa u nepreglednim galaksijama. U dlan smo Njegov ucrtani. Nego se bojmo ako Gospodinu ne odgovaramo svojim povjerenjem na ponuđenu milost Njegovu!
Našla si milost u Boga, veli Anđeo Mariji. Po čemu sam našla milost u Boga, čudi se Marija još uvijek s prstom na čelu. Po tome što perem, pečem, pletem, predem, kuham, čuvam ovce i goveda. Sve sitni poslići prema silnim djelima slavne Judite iz Betulije i glasovite Rute iz Moaba, Noemine nevjeste, ili sutkinje i proročice Debore iz Galada i narodne zagovornice Estere u babilonskom sužanjstvu. A moj posao neznatan, neprimjetan. – Takva trebaš Gospodinu, Marijo! Našla si milost u Boga, tj. Bog je našao tebe, daje ti milost na milost, jer i ti velikodušno odgovaraš i na sitna pitanja i povjerenja, i jer si vjerna u malome, Bog će te uzvisiti i postaviti nad mnogim!
– Kakve li poruke našemu nesebičnu radu, a još više našemu povjerenju u Boga!
Začet ćeš i roditi sina, zvat će se Sin Svevišnjega! Marija je svjesna da joj se pruža prilika da postane majkom. A po naravi ženi je san – sin. Marija je, međutim, po nekom unutrašnjem nadahnuću, odlučila ostati djevicom, unatoč zarukama s Josipom. Odnosno i Josip je učinio isti privatan nadahnut zavjet. Što inače znače riječi: Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? A, evo, sada pred nagovještajem začeća i rođenja Sina Svevišnjega najednom sve pada u vodu. Znači, nema ništa od prikazana djevičanstva? Treba postati fizičkom majkom. Kako spojiti obećano djevičanstvo s ponuđenim materinstvom? Ali Bog ima druge, uzvišenije, planove. On ugrađuje zavjet nazaretskoga para u okvir svoga vječnoga plana: novo stvara, a njihovo ne obara! Bog je kadar doskočiti svojim čudom i otajstvom da Marija bude istodobno i Djevica i Majka. Jedina. Jer, doista, Bogu ništa nije nemoguće (Lk 1,37).
– Nema te čovjekove prividne kontradikcije koju Bog nije moćan razriješiti, pa i naše ljudske „rugobe preobraziti“.[1]
Djevica se daje na služenje
Piero di Cosimo, Blažena Djevica Marija i Elizabeta (detalj)
Evo nas konačno kod treće poze. U prvoj je uposlen Gospin um, u drugoj njezin govor, a u trećoj njezino srce i ruke. Anđeo joj tumači:
Duh Sveti sići će na te. Crkva slavi Duha Svetoga nazivima: Gospodin i Životvorac. Kod ljudskoga začeća nazočni su muž i žena, koji daju tijelo, i Duh Božji koji daje dušu. Ovdje je prisutan samo Duh Sveti i Žena, Djevica. Sin Božji ima za oca samo Oca nebeskoga, nema zemaljskoga oca, ali ima pravu zemaljsku Majku, u kojoj se čudesno utjelovio, koja ga je prirodno rodila, dojila i odgojila. Otajstvo Utjelovljenja: Sin Božji, pravi Bog od pravoga Boga, postaje malo dijete – mali Bog = Božić.
Čedo će biti sveto, Sin Božji. Gabriel stupnjevito Mariji otkriva Božji naum. Nama je danas dogmatski jasno da je Marija začela Drugu Božansku Osobu koja je ujedinila u sebe božansku narav = božanstvo i ljudsku narav = čovještvo na jedinstven način. Dvije naravi u jednoj, Božanskoj, Osobi: hipostatska unija – ujedinjenje u osobi! I to je jedan od najdubljih misterija kršćanske vjere pred kojim se ne može puno mozgati, ali se isplati puno klanjati. Anđeo navodi Mariji primjer stare Elizabete koja je u poodmakloj dobi, kada žene ne začinju, a ona sa Zaharijom čudesno začela sina. I evo već je u šestom mjesecu blagoslovljena stanja. Skriva se po judejskom gorju od stida (Lk 1,24-25).
– Bogu ništa nije nemoguće ni u našem životu. Samo mu se treba predati u vodstvo. A sve mu je “nemoguće”, ako mi ne ćemo. On ne želi atentatom na našu ljudsku slobodu.
Završna poruka. Marija je potpuno podredila svoju slobodu Bogu. Na sve je pristala, kako je Anđeo govorio, sa svom svojom slobodom, sa svim svojim razumom i sa svim svojim povjerenjem. I sve zapamtila i, kao službenica Riječi od početka ispripovjedila evanđelistu Luki (1,3-4). Čuvši da je njezina rođakinja, inače nerotkinja, začela, odluči odmah, po Anđelovu odlasku, ceker s darovima u ruku i k rođakinji Elizabeti da joj bude pri ruci. Tko pristane na vršenje Božje volje, dosljedno mora biti spreman na svestrano služenje drugima, tj. svomu bližnjemu, bilo u Staračkom domu Zahariji i Elizabeti, bilo u Dječjem vrtiću malomu čudesnom Ivanu. To je Gospa shvatila i prihvatila, a da joj Arkanđeo nije ništa naredio. Očito je arkanđeo Gabriel našao pravu razumnu Ženu, punu vjere i ljubavi prema Bogu!
Razmišljanje: Vjera i djela
Foto: Tomislav Ratković
