U petak 2. veljače svetom misom u 17,00 sati proslavili smo blagdan Svijećnice ili Prikazanje Isusovo u Hramu.
Na početku misnog slavlja blagoslovljene su svijeće koje su vjernici sa sobom donijeli i ponijeli svojim kućama.
Josip i Marija dolaze u hram. Donose Isusa, točno četrdeset dana nakon njegova rođenja. Tih je dana i tih mjeseci njihov život bio ispunjen Božjom prisutnošću.
Anđeo je i Mariji i Josipu navijestio Isusovo rođenje koje je nastupilo pod neobičnim i čudesnim okolnostima u Betlehemu.
Bog je po svome Duhu drugovao na poseban način s Josipom i Marijom, konačno i sam Božji Sin postao je u ljudskom tijelu član njihove obitelji. Bog ih je neprestano iznenađivao, a Marija i Josip su u čudu upijali odvijanje Božjeg nauma.
U subotu 3. veljače slavili smo sv. Blaža. Nakon svete mise župnik preč. Luka Blažević vjernicima je dijelio blagoslov grla po zagovoru sv. Blaža.
Na taj dan svake godine po svim crkvama dijeli se blagoslov grla, po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika. Svećenik s dvjema svijećama pristupi vjerniku i moli: “Po zagovoru sv. Blaža, biskupa i mučenika, oslobodio te Bog od bolesti grla i od svakoga drugoga zla!” Taj je blagoslov takozvana blagoslovina naše Crkve. On se temelji na prastaroj predaji po kojoj je sv. Blaž svojim blagoslovom spasio dječaka kome je u grlu zapela riblja kost. Kod blagoslovina Crkva moli Božju pomoć u raznim potrebama, a po zaslugama Isusa Krista i zagovoru svetaca.
Sveti Blaž bio je također jedan od onih nebrojenih junaka prvih stoljeća crkvene prošlosti koji su svoje uvjerenje zapečatili krvlju i životom. Potjecao je iz grada Sebaste u Armeniji. Već kao dječak i mladić više je mislio na posvećenje svoje duše, na stjecanje vrlina nego na radosti i užitke ovoga svijeta. Veoma rano učinio je ono što mi danas nazivamo “fundamentalna opcija”, posvemašnje opredjeljenje za Krista, njegov nauk i za potpun kršćanski život. Bio je za ono doba izobražen čovjek i vršio je službu liječnika. U njoj je bio veliki prijatelj siromaha i bolesnika. Pomagao im je ne samo kao liječnik, već još više kao kršćanin koji je u njima gledao i susretao samoga Krista. Svojim držanjem i dobročinstvima postao je u gradu veoma popularna i obljubljena osoba. A kako je tada Božji narod birao biskupa, to su po biskupovoj smrti na njegovo mjesto izabrali Blaža. I tako on od liječnika postade apostolski nasljednik i pastir Kristova stada. Novu, još odgovorniju, službu vršio je svim žarom.
Za vrijeme cara Licinija buknuo je na Istoku opet strašan progon kršćana. Prvi su na udaru bili pastiri. Progonitelji znaju da najprije treba udariti po pastiru pa će se onda i stado lako raspršiti i uništiti. Blaž je svoje vjernike bodrio da ustraju u vjeri. Njega su svećenici molili da se skloni pred neprijateljima, što je on i učinio. Ali su ga ipak otkrili, zatvorili i mučili ne bi li ga prisilili na otpad. Sveti biskup je hrabro podnio sve okrutne muke i nije se dao ničim zastrašiti. Krvnik mu je godine 317. odrubio glavu. Ta je glava kao dragocjena relikvija godine 972. došla u naš hrvatski Dubrovnik. Grad ga je izabrao za svoga zaštitnika i već 1000 godina stoji pod njegovom moćnom zaštitom. Na njegovim zidinama nalaze se svečevi kipovi, a podignuta mu je i veoma lijepa crkva.
