Druga je korizmena nedjelja. Sveto misno slavlje u 9,00 sati predvodio je preč. Nikola Turkalj, a svetu misu u 11,00 sati preč. Luka Blažević.
Misterij preobraženja
U evanđelju Bog svečano predstavlja apostolskim prvacima svoga Sina: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!“ On je onaj Jedinac! Ljubljeni! On je i predan u ljudske ruke! Jedni će ga „Osuditi na smrt, izručiti poganima, izrugati i popljuvati … ubit će ga“ (10,33-34). A drugi će poslušati Očev glas! Postat će i ostati – srcem i dušom – Sinovi učenici u svim životnim situacijama. Pa taman bili i kušani kao Abraham.
Da bismo razumjeli ovaj tekst, moramo dublje posegnuti u tumačenje ovog misterija preobraženja. Marko ovaj izvještaj smješta između dva Isusova navještaja o muci, smrti i uskrsnuću. To je za apostole uistinu bio šok do te mjere da je Petar rekao Isusu kako on to ne smije učiniti, te je došlo do oštrog sukoba između Isusa i Petra. Isus mu odgovara: „Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje nego što je ljudsko!“ (Mk 8,33). I stoga, moramo razumjeti potrebu ohrabrenja apostola koju je Isus želio preobraženjem odaslati svojim učenicima. Sam Otac intervenira i zauzima se za svoga Sina. Taj trpeći Mesija jest njegov Sin. Otac ga već sada uzima u zaštitu, već unaprijed ukazuje na njegovu uskrsnu slavu. A učenici? „Slušajte ga!“ i slijedite kad vas poziva na put križa. Isus je već u svom prvom navještaju muke navijestio i svoje uskrsnuće. No, učenici to ni onda ni sada nisu razumjeli. Ovo je poruka i svima nama da nas naši križevi i kušnje ne slome, nego da nas ojačaju jer trpeći nepravdu ispunjamo Božju volju i doprinosimo preobraženju svijeta.
Svjedoci smo zadnjih godina tolikih napada na Crkvu i na sve što je sveto i vrijedno. Ono što je Crkvi najvrjednije jesu ljudi, Božja djeca koja su stvorena na Njegovu sliku. Nije ni čudo da je spreman ponovno za nas trpjeti da nas oslobodi od naše lagodnosti i života koji je posvećen samo onom „imati“, a ne „biti“. Ostanimo poslušni Isusovu evanđelju uz svu „žalost i tjeskobu“ svojega života, čvrsto oslonjeni na obećanu Isusovu riječ o „radosti i nadi“ koja nas čeka na koncu života.
Križ i patnja približavaju Kristu
Kada je jedan novinar pitao Sv. Majku Terezu o tom što ne valja u Crkvi i kod kršćana danas, te što bi trebalo promijeniti ona je odgovorila: „Vi i ja ne valjamo!“ Upravo svijest da nas jedino križ i patnja približavaju Kristu, pomaže nam shvatiti Božu ljubav, te da patnje i problemi imaju svoj smisao u Kristovoj žrtvi na križu. Pokušajmo osjetiti preobražaj i svjetlo koje on nudi te i mi poput apostola Petra izrecimo da nam je uz Isusa dobro, te molimo jedni za druge, da budemo više Božji, napose u ovo korizmeno vrijeme.
Kao i uvijek dosada, donosim jednu prikladnu priču za razmišljanje u ovom korizmenom hodu.
U posljednje vrijeme ocu su poslovi išli loše. Kod kuće se stalno svađao s mamom. Zato se njihov dječak najradije skitao. I djed je bio zle volje. Stalno je pio i ubrzo umro kao da je slutio sramotu koja se nadvila nad cijelu obitelj. Na kraju su zbog dugova morali prodati i kuću.
Majka je trpala posljednje stvari u veliku kutiju, a baka ju je gledala šutke, oslonjena o dovratak. Izvana se čuo zvuk automobilske sirene, znak da je tata postao nervozan.
„Idem, no, idem!“, mama je promrmljala sebi u bradu. Zatim je podigla glavu i odlučno rekla: „Neću se osvrnuti!“ i odmah se potom osvrnula. Bio je to posljednji pogled na izgubljeni dom. Dvije su žene imale oči pune suza.
Baka je još jednom duboko uzdahnula. Teška se koraka odvojila od kuhinje u kojoj je provela gotovo cijeli svoj život.
Mališan odjednom spazi križ koji je nezapažen ostao visjeti na zidu pa poviče:
„Bako, zaboravili smo na Bogeka!“
„Jesmo, dijete“, odgovori tužno starica. „Da nismo zaboravili na Bogeka, sad se ne bismo morali seliti!“
Koga smo mi zaboravili od početka ove godine i može li korizmeno vrijeme pomoći kako bi ponovno otkrili vrijednost Božje nazočnosti u našem životu? Neka nam Bog pomogne kako bismo se preobrazili i postali ljudi vrijedni poštovanja i pažnje, oni koji odražavaju Božju sliku u svijetu. Amen.
