Na Nedjelju Presvetog Trojstva svete mise su slavljene u župnoj crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku u 9,00 i 11,00 sati.
Nakon uskrsnuća učenici se više nalaze u ulozi slušača koji žele dobro čuti i zapamtiti što im Isus govori. Kamo sreće kad bismo mi tako slušali Isusovu riječ, evanđelje, riječ propovjednika, teološka predavanja ili vjerske pouke koje nam se nude. Kada se Isus pojavio pred učenicima, oni su pali na koljena: „Kada ga ugledaše, padoše ničice preda nj“ (Mt 28,17). Toliki katolici-turisti također dođu pred Isusa, uđu u neku crkvu u nekoj stranoj zemlji i ne znaju se ni pokloniti pred svetohraništem. Pred Njegovim oltarom! Ne znaju pasti na koljena. Kao da im je Isus neki nepoznati stranac, da ne kažemo tuđinac. Samo hodaju, bulje, razgledaju, slikaju i iziđu. Niti da kleknu u klupu, pomole se, zahvale Isusu za njegovu ljubav. Kad uđemo u bilo koju crkvu, mi dolazimo pred Isusa. Uđi, poklekni, prekriži se, kratko se pomoli, a onda razgledaj. Puno je važniji doživljaj srca nego doživljaj oka! Ako se tako skrušiš i pomoliš doživjet ćeš zasigurno kako ti Isus želi nešto reći, na nešto ukazati ili ti nešto važno posvijestiti. Baš kao što je danas posvijestio i kazao svojim skrušenim učenicima u posljednjem ovozemaljskom razgovoru.
„Idite po svem svijetu“
Dvije su Isusove rečenice u današnjem susretu s apostolima: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio“ (Mt 28,19). I: „ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28,20).
Prva rečenica odnosi se na misijsku djelatnost Crkve, a druga na neustrašivost misijskog djelovanja. Evangeliziraj i ne boj se, propovijedaj i budi hrabar, pronosi Radosnu vijest bez straha, jer s tobom je Prvi, Jedini i Pravi – najveći Misionar svih vremena! Čega se bojiš!?
Isus traži od svojih učenika da budu misionari: da idu po svem svijetu, propovijedaju, uče, poučavaju, evangeliziraju. Da krste „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“! Apostoli su bili prvi misionari Katoličke Crkve. Prvi vjesnici evanđelja – prvi evangelizatori! Misije su u prvome redu propovijedanje Radosne vijesti, naviještanje Krista Raspetoga svim narodima. I svi su apostoli, evangelizirajući, dali život za Isusa. Samo je evanđelist Ivan umro prirodnom smrću. Koliki katolički misionari i danas ginu po raznim kontinentima radi pronošenja Radosne vijesti! Gotovo svi apostoli izginuli su daleko od domovine, u misijama, u drugim zemljama ili kontinentima, propovijedajući Radosnu vijest: Petar u poganskom Rimu na križu s glavom prema dolje; Andrija u Grčkoj na „Andrijinu križu“ (u obliku slova X); Jakov u Španjolskoj; Filip u Aziji pribijen na križ; Bartol u Indiji također na križu; Toma mučenički završio u Indiji; Šimun Revnitelj negdje u Perziji itd. Pola ih je skončalo ovozemaljski život poput svoga Učitelja – na križu! Poginuli su kao misionari, krsteći narode „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“! Kako su samo temeljito izvršili Kristovu zapovijed! Do krvi! Pa zar to nije velika tajna Presvetoga Trojstva: da netko mučenički gine za Oca i Sina i Duha Svetoga! U ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Na križu! To se može samo po milosti presvetoga Trojstva!
„Oče... evo ti nož, zakolji me!“
Zanimljiva je priča jednoga misionara iz Tanzanije koji u Radosnoj vijesti, misijskom časopisu, opisuje svjedočanstvo dječaka iz misije Dakawa u Tanzaniji. Dječak je rastao i odgajan u islamskom duhu. Pohađao je peti razred osnovne škole. Došao je sa svojim prijateljima u katoličku misiju. Želio je pohađati katolički vjeronauk. Počeo je dolaziti i na svetu misu. Otac nije želio ni čuti za kršćanstvo, a kamoli da njegov sin postane katolik. Zabranio mu je svaki dodir s Crkvom. No, dječak je kriomice dolazio unatoč tomu što je otac zaprijetio kako će ga radije zaklati nego da postane kršćaninom.
Jedno jutro kada su svi ukućani izašli iz kuće, dječak je ostao sam sa svojim ocem. Onda je uzeo veliki kuhinjski nož i pružio ga ocu govoreći: „Oče, ako mi ne dopuštaš javno biti kršćaninom-katolikom, evo ti nož, zakolji me. Ali znaj, ako se ne krstim vodom, postat ću kršćanin željom i krvlju koju ću proliti, postat ću kršćanin snagom Duha Svetoga. Time što ćeš me zaklati, postat ću mučenik Isusa Krista i članom Katoličke Crkve. Na grob će mi se staviti križ.“
Otac je ostao iznenađen sinovom odlučnošću. Nije bilo druge nego da mu kriomice to dopusti. Dječak je kršten u uskrsnoj noći. Ministrant je, želi poći u sjemenište i postati svećenik.
Nevjerojatna, ali istinita misijska priča! Dječak spreman na mučeništvo radi krštenja! Želi biti kršten u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! I želi sam pronositi Radosnu vijest svim narodima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga! To se može samo po milosti Presvetoga Trojstva!
„Ja sam s vama u sve dane“
Nevjerojatna je ova neustrašivost apostola: idu u smrt kako bi druge doveli Kristu. Ne boje se! Čak su radosni! Odakle im ta neustrašivost, odakle im ta snaga? Pa, iz Isusa: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28,20)! Ne bojte se! A snaga izvire iz Oca, po Duhu! Ta je li i sam Isus na križu dobio snagu od Oca svoga s kojim je uvijek u jedinstvu: „Ja i Otac jedno smo“ (Iv 10,30)! „Otac je u meni i ja u Ocu“ (Iv 10,38)! Tko je s Ocem nebeskim taj ima neprocjenjivu duhovnu snagu! Apostoli jednostavno „moraju“ imati takvu duhovnu snagu i neustrašivost naviještanja, jer ih je Isus „izabrao po Duhu Svetom“ (Dj 1,2). Tko je izabran po Duhu Svetom taj je spreman na nevjerojatne misijske pothvate. Ta je li nam Isus zato ostavio Duha Svetoga, da imamo snagu po Njemu: „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci… sve do na kraj zemlje“ (Dj 1,8). Apostol Pavao, pun Duha Svetoga, propovijedao je, evangelizirao i krstio narode „u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ čak na tri misijska putovanja. Ne na jednom! Jedan od najvećih misionara i propovjednika u Katoličkoj Crkvi ikad! Odakle mu takva duhovna snaga i neustrašivost?! Iz Oca! I Sina! I Duha! Po Presvetomu Trojstvu imao je tu snagu i druge je krstio u ime Presvetoga Trojstva! Nije se bojao ni zatvora, ni okova, ni šibanja, ni smrti. Ničeg se nije bojao! Zašto? Zato što je Presveto Trojstvo bilo s njime u sve dane: Otac, Sin i Duh! Oni su s onima koji im se obraćaju! Oni su s onima koji vjeruju! Oni su s onima koji ih ljube. I to do svršetka svijeta!
Tata, ostani sa mnom
U bolnici je ležao jedan dječak i čekao na operaciju. Uz njega je njegov otac i hrabri ga. Mali se boji. A on mu govori: „Ne boj se, sine, ja sam s tobom!“ „Tata, ne bojim se kad si ti sa mnom. Hoćeš li ostati sa mnom za vrijeme operacije“, pita ga dječak. „Hoću, ostat ću s tobom, ne boj se!“ Liječnik je dopustio i otac je ostao pokraj sinčića dok je ležao na operacijskom stolu. Prije negoli je dječak bio uspavan, upitao je oca: „Tata, jesi li još tu“. A onda je zaspao. Tada liječnik reče ocu: „Sada možete ići, dječak je u tvrdom snu!“ Otac mu reče: „Ne, neću otići. Rekao sam mu da ću ostati s njim do kraja!“ Liječnik nije imao ništa protiv i otac je ostao do kraja operacije. Kako je operaciju započeo tako ju je i sretno završio. Kada se dječak počeo buditi iz narkoze, otac ga je još uvijek držao za ruku. Kada se konačno probudio, nasmijao se kad je osjetio kako ga otac čvrsto drži za ruku. Dječak je bio sretan jer je znao da je njegov otac uvijek uz njega.
Presveto Trojstvo je uvijek s nama
Krist je danas zajamčio svojim apostolima da je s njima u sve dane do svršetka svijeta. To znači da je i Otac s njima, i Duh Sveti. Nema moćnije zaštite ni na nebu ni na zemlji. Biti pod okriljem Presvetoga Trojstva najveći je privilegij koji možemo imati! Tko je kršten u ime Oca i Sina i Duha Svetoga primio je neizrecivu snagu i potporu za cijeli svoj život.
Presveto Trojstvo! Svjesni smo Tvoje moći i nebeske zaštite. Stoga te danas usrdno molimo:
‒ ostani s nama u sve dane do svršetka našega kršćanskoga života: da te ne izdamo, da te ne iznevjerimo, da te ne pogazimo ni pred kakvom silom i pritiscima ovoga svijeta
‒ ostani s nama u sve dane našega obiteljskog života: da ispunimo svoju zadaću kao kršćanski očevi i majke, kao kršćanski sinovi i kćeri
‒ ostani s nama u sve dane do svršetka našega bračnog života na ovoj zemlji: da se ne rastajemo, da se ne mrzimo, da ne budemo nevjerni jedno drugom, nego da budemo spremni podnositi sve tegobe i žrtve zajedničkoga bračnoga života tebi na čast
‒ ostani s nama u teškim danima našega mladenačkog previranja, nestabilnosti i tražnja, da ne padnemo pod utjecaj đavolskih zamki lošega društva, alkohola, grešnih užitaka i bilo kakvog nemorala koji nudi lažni sjaj
‒ ostani s nama kad smo u teškoj bolesti i patnji, ne dopusti nam da padnemo u očaj i beznađe, nego nam budi neprestana snaga i utjeha
‒ ostani s nama u našim mislima, riječima i molitvama: da te uvijek zazivamo, da vjerujemo u tvoju prisutnost i da ti uvijek budemo zahvalni za sve
‒ ostani s nama u sve dane naše starosti, nemoći, bolesti, osamljenosti i zaboravljenosti od drugih, budi nam oslonac, utjeha i nada i onda kad nas svi zaborave i zanemare
Presveto Trojstvo, ostani s nama u sve dane do svršetka svijeta!
I pomozi nam da i mi ostanemo s Tobom i Tebi vjerni u sve dana do svršetka svoga života!
I daj da jednoga dana budemo zauvijek sjedinjeni u vječnoj radosti!
Razmišljanje: Katolički tjednik
Foto: Ivana Đapić
