U subotu 13. srpnja na svetkovinu Majke Božje Bistričke slavljeno je misno slavlje u spomen treće godišnjice od smrti naše Ivanke Vojvodić.
Svetu misu je predvodio župnik preč. Luka Blažević.
Na svetoj misi su čitale gđa. Ivana Đapić i ministrantica Josipa Špoljarić.
Ovo je već treća godina kako nema naše Ivanke. Svoje oči i muke stavile je u oči Majke Božje Bistričke.
Razmišljajući o našoj Ivanki ne možemo si ne postaviti pitanje: "Tko su svetci?"
Odgovor bi mogao biti: "Oni koji ostavljaju na zemlji neizbrisiv trag Božjim koracima utaban..."
Baš takva bila je naša Ivanka, potpuno predana, tvrdoglava u poslušnosti Bogu, primjer liječenja rana svojih u ranama Kristovim, radosna svjedokinja Kristova uskrsnuća.
A tko će nas sada, kada nje nema među nama - prozvati, pozvati, dozvati?
Često bismo samo pognuli glavu ili odmahnuli rukom na njene pozive da se Bogu okrenemo, na njena prisjećanja da istinu kuljskih zločina otkrijemo...
Možda nam je ponekad i smetala ta njena ustrajnost, njeno propitkivanje i usmjeravanje...
Ali svi, koji su dopustili da im Gospodin progovori, bili osjetljivi na Njegovu Riječ i sabrani u molitvi, znali su u Ivanki prepoznati službenicu Njegovu.
Nije li ona bila pastir svih nas, više nego svojih ovaca?
Nije li ona primjer kršćanskoga praštanja, nositelja Kristove radosti, košute što žeđa za Bogom?
Nije li je baš ta njena žeđ odvela "ranije" u nebeska prostranstva?
Nije li ona bila primjer svetoga života?
I tko će nas sada, kada nje nema među nama - prozvati, (na dobra djela) pozvati, (k Tebi) dozvati...
Eto je, baš ona, iz nebeskog Jeruzalema kazuje:
"Čovječe, u Boga gledaj,
nikom se ne daj!
Za Istinu kroči,
strah neka te ne koči!"
Boli li kada netko umre? Nedostaje li?
Da, boli kada čovjek umre.
Ali kada umre svetac, boli nema
jer njegova je prisutnost još veća,
njegova zaštita još snažnija.
Molimo se našoj Ivanki za čvrstu vjeru, radosno služenje i potpuno predanje Kristu!
Pokoj vječni daruj joj Goapodine; i svijetlost vječna svijetlila joj!
Jelena Torić
Sljedeće stihove napisao je g. Ivan Nekić:
Jaka žena, veliki borac za pravdu i načela.
Ivana Orleanska ovog pustog prostora i ovog olujnog vremena.
Bez Ivanke, puno bi toga ostalo nepokrenuto:
u školi i u župi
u Kuli i u Hrvatskoj:
zborovi, KUD-ovi,
matematika, politika,
spomenici, knjige
ljudi, njive…
Temeljita i marljiva
neumorno je gurala i vukla
govorila i pisala
i bratu i susjedu
i ministru i biskupu.
Borila se za mir mrtvih
i budućonst živih.
Zahtjevna prema svima
a najviše prema sebi.
Nitko od nas sebi ne živi,
nitko sebi ne umire,
pa tako ni Ivanka Kulska.
Stihovi: Ivan Nekić
Foto i text: Ivana Đapić & Jelena Torić
