Ilijina životna škola
Život vjernika nikada nije bio lagan i uvijek traži žrtvu i odricanje, spremnost na potpuno predanje. Krenimo u Ilijina vremena, da bismo i iz njih naučili vjernički živjeti u ovo doba. Kralj Ahab oženio se pogankom Jezabelom, koja je na dvor uvela pogansku vjeru, k njoj obratila sve sluge, pa i samoga kralja, a vjera u Izraelova Boga bila je zabranjivana. Zavladao je strah u zemlji, a sam prorok Ilija pobjegao je u pustinju. Na putu je iznemogao, sjeo pod žuku, i zaželio umrijeti: „Već mi je svega dosta, Gospodine!“
No, Bog ga – ni tu, ni takva! – ne ostavlja. Čudesno mu pripravlja u pustinji kruh i vodu, i po anđelu ga hrabri i potiče: „Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!“Nije li sve to za nas velika životna škola?
Prorok Ilija kao da živi u Bosni danas, kao da se sprema za Njemačku ili koju drugu destinaciju na Zapad… kako je čudesna i svevremena Božja riječ!? Mnogima od nas dosta je svega; mnogi nemaju više snage gledati u neizvjesnu i nesigurnu budućnost, ostavljaju sve i odlaze što dalje odavde… Prorok kao da čita dušu našega čovjeka, kao da se u njihov život pretvorio. No, ono što on naglašava nije bijeg od života i stvarnosti, nije bijeg od križa i poteškoća nego bijeg od grijeha, bijeg od bliže grešne prigode. Nije li možda upravo to ono na što nas poziva: bježite od droge, nemorala, mračnih i tamnih podruma, od svega što je danas „normalno“ – tj. istospolnih brakova, od smrti djece pod majčinim krilom, od smrti nemoćnih staraca… koliko bismo još mogli nabrajati na što nas prorok potiče da bježimo? Poziva mlade da očuvaju svoju čistoću i nevinost, bračne drugove na vjernost, a one koji su zavjetovani da ne napuste evanđeoske ideale! Prorok je opomena svima nama, svima onima koji su se umorili i koji kao i on u strahu kažu ono što mi u BiH tako često čujemo u današnje vrijeme: „Već mi je svega dosta!“ Zar je to pravi put u nebo? No, kao što Bog nije napustio proroka Iliju u pustinji, tako neće ni nas u BiH! Kao što je njega hranio kruhom i riječju tješio, tako hrani i sokoli i nas kruhom Riječi i euharistijom. Ta i pred nama je dalek put, ako što je bio pred Ilijom. „Sve do Božje gore Horeba“ – do neba!
Nebeski ljudi
U drugom čitanju Pavao nas moli: „Ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za dan otkupljenja!“ Opečaćeni Duhom, posvojeni su i uvedeni u rod s Bogom (usp. Dj 17,28). Stoga: „Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću!“ Kršćani su već na zemlji nebeski ljudi. Može li se to vidjeti? Dakako! Kako i po čemu? Evo odgovora: „Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. Budite, dakle, nasljedovatelji Božji kao djeca ljubljena i hodite u ljubavi kao što je i Krist ljubio vas i sebe predao za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.“ Kojeg li nebeskog ideala – mirisati Bogom! Sličiti Bogu! Pavao nas podsjeća da smo opečaćeni Duhom Svetim i da se tako trebamo i ponašati. On nabraja mane koje kršćani trebaju izbjegavati, ali ujedno i vrline koje bi trebali uznastojati postizati svaki dan u sve većoj mjeri. Daj Bože da tako i bude!
Snaga koju daje Kruh života
U evanđelju nam se Isus predstavlja kao „Kruh života“! Mnogi koji su jeli taj Kruh opet za njim čeznu, a neki se sablažnjavaju o njega i mrmljaju protiv njega. Isus uzima prispodobu kojom potvrđuje da je on „mana koja silazi s neba“ i bez koje su ljudi nesretni i uvijek gladni. Danas mnogi nutricionisti savjetuju kako za vrhunske sportske, ali i druge vrhunske rezultate morate imati odgovarajuću ishranu. Morate jesti što više korisnih sastojaka, nezasićenih masti, proteina, minerala… Dok ovo pišem još uvijek traje Svjetsko nogometno prvenstvo i mnogi strepe hoće li Hrvatska donijeti medalju? Naša najveća medalja je već donijeta, zajedništvo i sloga, međusobno uvažavanje i povjerenje koje igrači imaju! To je snaga vjere i molitve, Kruha koji je hranio njihove djedove i bake! Treba nam i danas što više toga Kruha! Treba nam snage koju nam daje Kruh života, koji je s neba sišao. To je kruh života za sve one koji u njega vjeruju. Isus danas otkriva značenje „znaka“ kruha, koji je ponudio okupljenom mnoštvu. To nije tjelesni kruh, nego je to „kruh koji je s neba sišao“, kruh koji zasićuje čovjeka zauvijek, održavajući ga u životu za vječnost.
Mnogo ponavljani pojam mrmljanja javlja se i tu. Kako se samo prepoznajemo u ovom izrazu! Mnogi od nas i danas mrmljaju kad nije po njihovu, kad nije onako kako su oni htjeli, pa makar se radilo i o sitnicama, a zaboravljaju da u Očenašu molimo „budi volja tvoja!“ To nas podsjeća na Izraelov prolaz kroz pustinju i izražavanje nepovjerenja prema Bogu, odnosno još gore, izazivanja Boga. Čim su malo osjetili glad, mrmljali su protiv Boga i Mojsija (Br 14,2). Sam Bog se pita dokle će više mrmljati taj nevjerni i nezadovoljni narod?! (Br 14,27). Evanđelist se poziva na kruh – manu u Izlasku, a tako ocjenjuje i današnje Isusove nevjerne slušatelje, koji su odmetnici i ustrajni u nevjeri kao i narod u pustinji. Slušatelji su nezasitni, traže znak, a ne žele vidjeti ni znak ni znakove.
Božja riječ i euharistija
Danas ostaje pitanje za nas koji slušamo ove riječi koje dopiru do naših ušiju, a nadamo se, i do srca. Znamo da se svako živo biće, da bi opstalo, raslo i napredovalo mora hraniti. To vrijedi i za čovjeka, za njegov naravni, ali i nadnaravni život. Stoga nas Isus danas poziva da se hranimo kruhom za život vječni tj. njime. Kolike su samo knjige napisane o kruhu? Kad se samo sjetimo djetinjstva i kriške kruha namazane mašću ili marmeladom…mmm! A ovdje se sam Isus nudi pod prilikama kruha! To je neprocjenjiva hrana koja obećava vječnost i sitost. Budući da se Bog snizio do naših nizina i donio nam hranu za let u nebeske visine, moguće je dosegnuti i najidealnije visine. Hrana je za takav let Božja riječ i nadasve euharistija, koja je u središtu života i navještaja svete Crkve. Zna Bog, da k njemu nitko ne može bez njega. Zato nam sebe daje, da bismo mogli letjeti – sve do njega! Tkogod s vjerom pristupa k stolu riječi i stolu euharistije, neće ostati u nizinama, nego će se uspinjati k nebeskim – Božjim visinama. Daj, Bože, da tako i bude, te da, hraneći se Kruhom života postignemo njegov plod – život vječni.
„Lopta“ od kruha
I za kraj kao i uvijek priča o ljubavi prema kruhu i nogometu! Možda malo više o kruhu! I poštovanju! Uživajte.
Toga predvečerja u jednoj ulici u predgrađu velikoga grada uzavrelo je kao u kotlu. Vriska, galama, pravdanje i poneka teška riječ za dječja usta. Dječaci su igrali nogomet, a umjesto lopte naganjali su staro pecivo koje je Ivan našao pored kante za smeće.
Neki starac, ugledavši na ulici „loptu“ koju su dječaci maločas naganjali, zaustavi se, podigne je i pogleda ih.
„Stari, ostavi to! To je naša lopta!“ prvi se javi Ivan.
„Pusti ga, Ivane! Možda je i on kao mali volio nogomet“, dobaci Marko.
„Ej, stari! Hoćeš li se igrati s nama?“ smijući se dometne Filip, na što svi prasnuše u smijeh.
„Stari, jesi li gluh? Rekao sam ti da ostaviš našu loptu“, opet se javi Ivan.
Posve mirno, vukući noge, starac priđe dječacima, drhtavom rukom prinese pecivo ustima i poljubi ga.
„Jesam li vam rekao da stari voli nogomet? Jeste li vidjeli kako je poljubio loptu?“ reče Marko.
„Dosta je bilo zezancije, starkeljo! Daj našu loptu i produži dalje svojim putem“, ljutito će Ivan.
„Vratit ću vam vašu 'loptu'“, mirno reče starac, „ali prije toga želim vam nešto reći. Ovo je kruh, sveti kruh koji vam vaši roditelji svakoga dana poslužuju s ljubavlju. Kad sam bio vaših godina, mene su roditelji učili da kruh treba poštivati, i kad padne na zemlju, podići ga i poljubiti. Netko je od vas rekao da sam i ja možda volio nogomet. Ne samo da sam ga volio, obožavao sam ga, ali nikad nam nije palo na pamet igrati se kruhom. Kad nismo imali prave lopte, izrađivali smo je od starih krpa.
Vraćajući Ivanu pecivo, starac ga pomiluje po glavi i reče mu:
„Evo vraćam ti tvoju 'loptu' i nadam se da više nisi tako ljut na mene.“
Ne osvrćući se, starac je produžio dalje i nestao u polumraku koji se već spuštao na grad. S pecivom u ruci sav zbunjen stajao je Ivan i njegovi prijatelji ne znajući što bi sa sobom. Amen.
Razmišljanje: Katolički tjednik