Dvadeset i druge nedjelje kroz godinu 1. rujna sveta misa u 9,00 sati slavljena je u crkvi sv. Mateja u Širokoj Kuli. Misu je predvodio don Ivo Borić, policijski kapelan iz Siska. Misno slavlje u 11,00 sati slavljeno je u crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku, a svetu misu je prevodio župnik preč. Luka Blažević.
Čišćenje srca
Tako je s pranjem posuđa, odjeće, ruku, našeg tijela. Današnje Evanđelje poziva na jedno drugo pranje: pranje unutrašnjosti, čišćenje srca. Oprati svoj jezik, obuzdati srce od zlih želja ili od zabranjenog – puno je teži i neugodniji posao. Evanđelist govori o okupljanju ljudi oko Isusa, i njegovu odgovoru na prigovaranje farizeja i nekih pismoznanaca zbog nepranja ruku učenika i svijeta prije jela. Oni, pak, strogo paze na obredno pranje i higijenu. Oni „opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: 'Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?' A on im reče: 'Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske'“ (Mk 7,2-8). Ova kritika jasno ukazuje: u vjeri ste sporedno učinili važnim – čak glavnim! A prihvaćanje Boga i njegove zapovijedi ljubavi – zanemarili!
Obredna pranja i higijena
Postoje obredna pranja. Za vrijeme svete mise ministrant polijeva svećeniku po rukama da opere prste nakon prinosa darova, kao pripravu za veliki misterij koji slijedi. Svećenik za to vrijeme u sebi izgovara riječi: „Operi me, Gospodine, od moga bezakonja i od grijeha mojih očisti me.“ Muslimani prije ulaska u džamiju uzimaju abdest – obredno pranje. Pri mnogim obredima postoji pranje. Prisjetimo se kako je to učinio i Poncije Pilat pred svjetinom, kako bi pokazao da je nevin od presude nad Isusom.
Pranje radi zdravstvenih razloga je važno: prije jela peremo ruke, nastojimo biti čisti i uredni pa se tuširamo, peremo noge. Šerpe i tanjure držimo stalno čistim. „Higijena obuhvaća opće i praktične postupke koji osiguravaju dobro zdravlje i čistoću. Ovi postupci, koji služe sprječavanju bolesti, njihovu širenju i poboljšavanju zdravlja, razlikuju se jako od kulture do kulture... U medicinskom kontekstu termin 'higijena' odnosi se na održavanje zdravlja i zdravog života (...) Termin 'higijena' nastao je prema imenu Higijeje, grčke božice zdravlja, čistoće i sanitacije. Higijena je također znanost koja se bavi promocijom i očuvanjem zdravlja. Higijenski postupci se razlikuju diljem svijeta“(hr.wikipedija).
Složit ćemo se kako je higijena važna i držimo do nje. Naš Učitelj vidi dalje i dublje nego što mi vidimo, pa upozorava na jednu drugu dimenziju: čistoća unutrašnjosti, higijena duševnog zdravlja. Isus ustaje protiv formalizma vjere. On želi upozoriti na čovjekovu srž: u srcu začinju dobre ili loše odluke i želje, iz srca naviru riječi divne ili riječi osude i napada. Isus želi da se čovjek preporodi iznutra, da liječi korijen a ne da samo promatra grane i plodove.
Smisao bolnice i medicine nije samo liječiti ranu koja se pojavila na površini, nego pokušati otkloniti uzrok – ući u organizam, popraviti u nutrini. Postoji izreka: „Bolje spriječiti nego liječiti.“ I ona je nastala u skladu s ovim Isusovim riječima: popravi srce pa će i djela biti dobra! A srce se može popraviti – i operacijom i stalnim nadzorom nad njim. Gospodin veli: „Iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka“ (Mk 7,21-23).
Biti zdrav i biti lijep
Ljudima na zemlji ista je želja: biti zdrav i biti lijep; biti voljen i voljeti... I za jedno i drugo potreban je određen napor – fizički i psihički. Neki teolozi rado govore: osjećati se kao dijete u Božjim rukama – jer smo voljeni. Zgodan termin, no mi ipak odrastamo, pa počnemo previše razmišljati, fantazirati, dotjerivati se, kontrolirati ljude i stvari oko sebe. Zaboravljamo da su i drugi Božja djeca, pa ih gnjavimo, maltretiramo, podjarmljujemo... I zato je potreban napor: vratiti se k Bogu, čistiti neurednosti, bdjeti nad svojim srcem, riječima i željama.
Zadnjih godina psiholozi upozoravaju na opasnost bolesti od selfi fotografija i dotjerivanja svoga lica u malim računalnim programima. Želimo izgledati savršeno. Čak ne treba na lice nanijeti šminku, ili dotjerati liniju da lijepo izgledamo, nego jednostavno kliknemo na pametnom telefonu tri-četiri puta i odmah smo ljepši, drugačiji. Problem je što mislimo da ćemo kroz te uljepšane slike i sami u stvarnosti biti ljepši i drugačiji. Ili ću kroz uljepšane fotografije i svoj život promijeniti na bolje. – A onda se vraćamo u stvarnost. I sami vidimo a i drugi vide kakvi smo u stvarnost. I Bog vidi kakvi smo. A mi bismo htjeli da smo drugačiji: ljepši, vrjedniji, zdraviji – zapravo savršeni.
Čovjek uvijek ostaje misterij sebi i drugima. No, može raditi na sebi, i s pomoću Božjom odgajati svoje srce. Bog želi čovjeka sretnog i na zemlji i u vječnost (Don Bosco). Središnja misao u ovom govoru proglašava jela čistima, a naglašava važnost prianjanja uz Boga i promjenu srca.
Bog može i želi ozdraviti čovjeka u nutrini. Sve mane se Božjom pomoću mogu čistiti, ukoliko računamo na njega i radimo na sebi. Sve mogu s Bogom koji me jača! Manjak zanimanja za Boga i božanske stvari lako će nas odvesti u nerazboritost, lakoumnost i bezumlje. Bez misli na Boga i bez njegove pomoći lako utonemo u svijet zlih planova, bludništva, krađe – prijevara, ubojstava, opakosti, prijevara, samosažaljenja, podcjenjivanja i gaženja drugih...
Psalam 51 (50) donosi molitvu kralja Davida – ispovijed raskajana grešnika. Prisjetimo se Davidove želje u srcu: poželio je tuđu ženu, potom namisao provodi u djelo, da bi kasnije jedan grijeh redao za drugim. A sve je krenulo iz njegove nutrine. Nakon zla što je učinio (zla nakana, preljub, ubojstvo, laž...), skrušeno moli:
„Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!
Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan ćeš biti kad progovoriš,
bez prijekora kada presudiš.“
Ps 51 (50), 3-6
Dao Bog da se ne bojimo prati svoje srce, obuzdavati svoj jezik i slušati što nam Bog ima reći.
Razmišljanje: Katolički tjednik
Foto: Tomislav Ratković
