Danas smo čuli u evanđelju prispodobu o sijaču. Isus je u svojoj prispodobi naveo 4 vrste tla: tvrdi put, kamenito tlo, trnje i dobru zemlju. Znamo i sami što se dogodi sa sjemenom ako ga posijemo na takva mjesta. Možemo se zapitati je li svaka Božja riječ koju čujemo uzaludna? Kakav mi to plod donosimo u svojem srcu kao istinski kršćani? Kakav plod donosimo u svakodnevnom životu? Kako se odnosimo jedni prema drugima, prema bratu, sestri, ocu, majki, prijatelju... Sve je to plod onoga što vjerujemo i živimo.
Na koncu, Isus kaže: „Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod.“ Na prvom tlu ne klija, na drugom se osuši, na trećem klija ali se uguši; ovdje pak – na dobrom tlu – oslobađa sve svoje energije te „davaše plod jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.“
U Isusovo vrijeme i kulturi, kada od zrna pšenice nasta klas s deset ili trideset zrna, bijaše smatrano dobrom žetvom jer uobičajeno davaše sedam ili osam zrna. U posebno plodnim godinama bijaše i do trideset zrna. Ono što je ovdje izvanredno je obilje koje Isus stavlja na samom kraju.
Isus kaže da dade stostruki plod, šezdesetostruk ili tridesetostruk. Ne počinje od trideset nego od sto. Ono što je izvanredno stavlja na zadnje mjesto. A na prvo stavlja sto. Kada se događa obraćenje i kada se prihvaća riječ bez ograničenja, ta ista riječ oslobađa svu onu stvarateljsku energiju i preobražava u blagoslov. Broj sto u Bibliji znači blagoslov.
Riječ ulazi u pojedinca, preobražava ga, on postaje jedno s riječi te njegovo postojanje postaje blagoslov za druge, za one koji mu dolaze ususret. Zato budimo otvoreni prihvatiti Božju riječ!
