Svi smo svjedoci toga kako vrijeme leti. Iza nas je već sedam mjeseci ove godine. Današnje mise su slavljene u Širokoj Kuli u 9 sati i na Ličkom Osiku u 11 sati.
Jedan od najčešćih životnih strahova jest strah za materijalno, strah da nećemo imati dovoljno, strah od siromaštva. Dok se bojimo materijalnog osiromašenja i oskudice, ne bismo smjeli izgubiti iz vida još jednu vrstu siromaštva: duhovno siromaštvo. Što znači biti duhovno siromašan? Čovjek je duhovno siromašan kada ne shvaća nadnaravnu dimenziju ljudskog života. Duhovna sljepoća. Sužena svijest. Sreća osjetilâ. Zaborav vječnosti. Prizemnost. Ideja da je Boga iluzija, za naivne, neuke. Na zemlji smo slučajno. Malo zdravlja, sreće, užitka, i to je to...
Dok razmišljamo o duhovnom siromaštvu, nikako ne smijemo zaboraviti i na stvarno, materijalno siromaštvo tolikih ljudi u svijetu. Isus učenicima kaže: ‘Dajte im vi jesti!’ Božje ruke dijele svako dobro preko ljudskih ruku. Pomanjkanje kruha najčešće je znak pomanjkanja čovječnosti. “Možda smo mi ovdje previše zaokupljeni svojim problemima: krizom, skupoćom, padom standarda, pa i ne mislimo da bismo mogli pomoći drugima (nego da drugi moraju pomagati nama?). A možda nam je baš zato tako teško što previše mislimo samo na sebe. Kad bismo mislili šire, možda bismo lakše našli rješenja i za sebe i za druge...". Na svetoj misi u 11 sati u Ličkom Osiku imali smo radost krštenja prvog djeteta iz obitelji Bešić. Djetetu su roditelji Ivan i Katarina dali ime Roko. Kum je bio stric Mile Bešić koji je ovom prigodom sa svojom obitelji došao iz Kanade da prisustvuje tom velikom činu sakramenta Krštenja.
