Proslavom Velike Gospe u petak ili svetkovinim Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo stigli smo do 20. nedjelje kroz godinu.
Može se čak i reći da se nekolicina "ispucala" duhovnošću na Veliku Gospu te zanemarila nedjelju. Znamo i sami da je nedjelja centar tjedna jer je u nedjelju i uskrsnuo naš Spasitelj Isus Krist. Rusi imaju najbliži naziv nedjelje koji bi teološki bio najispravniji. Oni je nazivaju VASKRESENJE. A nekima od nas je to samo običan dan u tjednu.
U današnjem Evanđelju smo mogli čuti o velikoj vjeri žene. Njezina upornost je urodila plodom. A kolika je naša upornost u vjeri? Što za nas znači sveta misa, dan nedjelje, molitva?
Današnja Božja riječ nam može biti putokaz u molitvi, tj. kako oživiti svoju molitvu. Kako je ispuniti srčanim i iskrenim predanjem žene Kanaanke? Naše su molitve snažne kada u svakidašnjemu životu ostvarujemo ono za što molimo. Ako se, primjerice, molimo za zdravlje, trudimo se misliti u svojoj svakidašnjici na zdravlje, a ne na bolest. Ako se molimo za mir i slogu, moramo nastojati u svom bližnjemu gledati ono što je dobro. Ispravno moliti znači ispravno živjeti. Kako izgleda naša svakidašnjica? O čemu razgovaramo? Ogovaramo li? Jesmo li zavidni? Jesmo li pesimistični? Trošimo li uludo vrijeme na ispraznosti ovoga svijeta ili na duhovni napredak? Ako je tako, tada molitva nema učinka u našoj nutrini. Ona u konačnici ostaje bez plodova. To nije molitva koja se živi! Budimo stoga poput žene iz današnjeg Evanđelja skromni i ponizni. Ako u svom srcu nosimo takvu vjeru, tada će nam Bog otkriti da je ono što nam svakodnevno prelazi preko ruku dostatno za naš život.
Danas nas je usput posjetila grupa Talijana sa svojim svećenikom te su tom prigodom slavili svetu misu u našoj crkvi. Hvala im na posjeti!
