U nedjelju 14 rujna 2014. godine svečanom svetom misom u 11 sati koju je predvodio vlč. Luka Blažević proslavili smo blagdan Uzvišenja sv. Križa te zazvali Duha Svetoga za početak nove školske godine. Katehetska nedjelja bi se trebala obilježiti sljedeće nedjelje, ali kako slavimo nebeskog zaštitnika župe Široka Kula prebacili smo na ovu nedjelju. Na svetoj misi je prisustvovala večina školske djece sa njihovim učiteljima i ravnateljem škole Antonijem Milinkovićem.
Djeca su tako na oltar prinijeli torbu, loptu, knjigu, Bibliju, svijeću, kruh i vodu te školski dnevnik u koji se upisuju njihove ocjene. Ovakvim početkom školske godine vjerujemo da će biti plodonosna kako za učenike tako i za učitelje.
Povijesna je pozadina blagdana Uzvišenja sv. Križa osvajanje relikvije svetoga Križa iz ruku nevjernika. Prema jednoj predaji, sveti je Križ pronašla na Kalvariji carica Jelena. Ta za kršćane najsvetija relikvija u jednom je ratu istočnorimskoga cara s Perzijancima pala u njihove ruke. Car Heraklije (610-641) na čudesan je način pobijedio perzijskoga kralja, a kao prvu pogodbu za mir postavio zahtjev da kršćanima bude natrag vraćen sveti Isusov križ. Uvjet je bio ispunjen i sam je car na svojim ramenima prenio dragocjenu relikviju u Jeruzalem. Pri tom se zbilo čudo. Car je na putu prema Kalvariji bio zaustavljen od jedne više sile. Nije nikako mogao proći kroz vrata što su vodila na Golgotu. Na savjet jeruzalemskoga biskupa Zaharije odložio je sjajno carsko odijelo i onda ponizno u pokorničkoj odjeći prenio sveto breme na mjesto gdje je ono poslužilo kao sredstvo našega spasenja, kao oltar na kojem je bila prinesena Spasiteljeva krvna žrtva.
Konstantin Porfirogenet u 32. poglavlju svoga djela De administrando imperio govori da je car Heraklije pozvao Hrvate iz Velike ili Bijele Hrvatske, sa središtem oko Krakova, u ove naše današnje krajeve, da mu zaštite zapadne granice protiv Avara. Bilo je to upravo u vrijeme kad je on na Istoku vodio rat za oslobođenje svetoga Križa. Hrvati su tada bili još pogani, ali su se već kao takvi neizravno borili "za krst časni", osiguravajući caru, borcu za Križ, zapadne granice njegova carstva.
Našem je narodu dao zadatak da se bori "za krst cčasni", za križ kao simbol našega spasenja i kršćanstva uopce. I zato naša narodna povijest vec od svojih početaka stoji u znaku svetoga Križa. To je njezina najveća čast i slava, a na nama je danas da tome svetome znaku kao narod ostanemo vjerni i ubuduće.
Osim pojedinih povijesnih motiva za svetkovanje ovog blagdana ima i drugih. Najdublji je od njih proslava križa, znaka spasenja. Sveci su o križu mnogo razmišljali, od križa mnogo učili, križ im je bio svjetlo i snaga u životu, nada u času smrti. Zato su i umirali stiskajući u rukama časni znak svetoga križa. S tim su se znakom htjeli predstaviti na Božjem sudištu. Križ neka ima časno mjesto i u našem životu! Ne dao Bog da bi se ikada zastidjeli toga znaka našega spasenja!
Prvo čitanje na svetoj misi pročitala je učenica 5. razreda Petra Knežević. Naša orguljašica Marina Marković odpjevala je psalam dok je drugo čitanje pročitala vjeroučiteljica Ivančica Krpan.
Vlč. Luka je na kraju svete mise blagoslovio sve okupljene, a posebno djecu, roditelje i učitelje. Poručio je djeci da slušaju svoje roditelje koji su im omogučili knjige i školski pribor u ovom kriznom vremenu kao i učitelje i onda će sve biti dobro. Učite i molite se jer pred vama je budućnost, zaključio je župnik Luka.
Po završetku svete mise vlč. Luka pozvao je ravnatelja i učitelje kao i sve ostale župljane dobre volje na kratku okrijepu i druženje u župnom dvoru.
