Svete mise u 9 i 11 sati na 28. nedjelju kroz godinu predvodio je župnik Luka Blažević. Danas se na oltaru moglo vidjeti i bogatstvo naše župe - MINISTRANTI. Ministrant (iz latinskog ministrare- služiti) je osoba (uglavnom dijete) koja pomaže svećeniku (u Katoličkoj Crkvi) za vrijeme mise. Ministrant dolazi od latinske riječi ministrare = služiti. Stariji ministranti ponekad predvode molitve. Zaštitnik ministranata je sveti Tarzicije, koji je bio "dječak mučenik". Ministranti imaju veliku ulogu, pomažu svećeniku tijekom Mise. Ministranti su počašćeni svojom službom koja je sama svoj dar, jer oni su do svećenika najbliži oltaru i Isusu Kristu koji dolazi tijekom pretvorbe. Ministranti bi trebali biti pobožni i plemeniti dječaci i djevojčice.
Prvo čitanje na današnjoj svetoj misi u 11 sati pročitala je Ivančica Krpan. Psalam je odpjevao zbor dok je drugo čitanje pročitala Petra Knežević. Molitve vjernika su pročitale naše mlade ministrantice.
Slike su sa svete mise u 11 sati.
Nakon što su Isusovi sugovornici čuli dvije prispodobe koje smo i mi slušali prošle dvije nedjelje, odlučili su Ga uhvatiti. Zato nije slučajno da u ovoj kralj svoj poziv na gozbu ne upućuje preko Sina nego preko slugu. Isus je bio svjestan da ide u smrt i stoga naglašava da će pozivi ubuduće ići samo preko njih. Onima koji žele čuti Boga i primiti Njegov poziv ne preostaje drugo nego slušati sluge. Ovo će naročitu važnost poprimiti u vremenu nakon što Zaručnik bude ugrabljen jer će Crkvu na vidljivi način predvoditi apostoli. Onima koji ne mogu prihvatiti tu činjenicu – pa ni načelno – Isus detaljem ove prispodobom daje važno upozorenje. Pazite dakle kako slušate! Kralj zove a ljudi odlučuju.
Bog kao prosjak čovjekove ljubavi poziva, nada se, iščekuje – eto dokle je u stanju ići. Nevjerojatna, neshvatljiva ljubav… Za to vrijeme, ljudi su slobodni i komotni. Nemaju vremena za Njega, imaju važnijeg posla! No, neće zauvijek ostati tako. Velika novost u odnosu na prethodne prispodobe, gdje je Kraljevstvo predstavljeno slikom rada, jest to što je ovdje Kraljevstvo oslikano kao gozba. Ovime se upotpunjuje istina o Kraljevstvu: istina je da se u nj ne ulazi slučajno nego radom i žrtvom, no ono što mi dajemo jest sitnica prema onome što se u Kraljevstvu dobiva – ono je zapravo gozba kojoj mi doprinosimo tek mrvicu. Gozba je to preobilne ljubavi. Tijekom koje jedan postaje život drugomu.
On je otvorio gozbu jer je prvi pružio svoj život čovjeku. Da Ga blaguje i živi po Njemu. Crkva su oni koji su napunili svadbenu dvoranu. Kod svake sv. Mise odzvanja: blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu! Bit će i onih koji su ušli bez svadbenog ruha. No, o tome ne odlučuju službenici gozbe nego Kralj. Nije riječ o odijelu koje se zamjećuje golim okom. To je drugačija vrsta odijela koja pokriva drugačiju vrstu golotinje. Radi se o kićenoj haljini koju Otac daje sinu koji shvaća i priznaje da se odmetao od Oca, da je napuštao i vrijeđao Njegovu ljubav. Kada je krenuo kući i ugledao kako mu Otac već trči u susret – brzo, haljinu najljepšu i prsten stavite mu na ruku!
Stari zavjet prikazuje ukupnu stvarnost ovog svijeta kao sudjelovanje stvorenja na darežljivosti Boga koji sve uzdržava, podržava i hrani: Oči sviju u tebe su uprte, ti im hranu daješ u pravo vrijeme. Ti otvaraš ruku svoju, do mile volje sitiš sve živo, veli psalmist. No, ta istina nije svima očevidna. Čak ni pravedni Job toga nije bio svjestan dok mu Bog nije objavio putove svoje providnosti. A pogotovo toga nije svjestan grešnik koji ne proniče putove Gospodnje. Gospodin Isus, koji je Istina, ovom prispodobom svraća pozornost na tu dimenziju trenutne stvarnosti i nadolazećeg Kraljevstva, a što Otac laži uspijeva čovjekovim očima vješto potamniti. Bog je oduvijek bio onaj koji sve daje, sve pruža da bi svekoliko stvorenje postalo i opstalo, da bi živjelo.
Ipak, neki mimo te kraljevske gozbe za sebe pronalaze svoje gozbe i gozbice kojima misle hraniti svoj život. Na kraljevsku svadbenu gozbu će se odazvati onaj tko priznaje kraljevo dostojanstvo, tko vidi vrijednost Njegove gozbe. Na njoj će susresti svu lepezu bića koja je Gospodin pozvao u postojanje. Bit će to prigoda sa svakim sjesti za stol, dijeliti zajedništvo sa svima koga je nebeski Otac milosrdno pozvao na gozbu – i sa dobrima i sa zlima. Prigoda ugledati ukupnost bića u punini njihove dobrote za koju su stvoreni. Kozmološki zenit u Stvoriteljevu zagrljaju! Za sudjelovanje u takvoj gozbi treba doista biti zahvalan kralju, dijeliti radost zajedništva s ostalim uzvanicima. Može li itko ne odazvati se?
