U ponedjeljak 13. listopada 2014. godine obilježili smo 23. obljetnicu sjećanja na žrtve Široke Kule. Cijela Široka Kula bila je preplavljena emocijama. Svatko se ponovno zapitao zašto se to dogodilo kada su se čitala imena žrtava od najmlađe Verice Nikšić koja je imala 13. godina te najstarije žrtve koja je imala 95 godina.
Središnji dio događaja bilo je slavlje svete mise. Prije svete mise vlč. Luka Blažević predvodio je molitvu kod spomenika za sve stradale žrtve. Ne ponovilo se nikad više! Svetu misu predvodio je vlč. Ante Rotim, dugogodišnji župnik u Dunjoj Lomnici, a danas svećenik u miru. U koncelebraciji je također bio dekan gospićki i župnik katedralne župe mons. Mile Čančar, vlč. Stipe Zeba, župnik iz Korenice i domaći župnik vlč. Luka Blažević.
Vlč. Rotim se u svojoj propovijedi osvrnuo na tešku tragediju koja je pogodila nevine ljude. Suosjećam s patnjama obitelji jer sam i ja doživio slično, rekao je vlč. Ante. Njemu su naime četnici također ubili nekoliko članova najuže obitelji. Zahvalio je pozivu da može predslaviti svetu misu i moliti za žrtve, zahvalio je braniteljima, Udruzi 100%-tnim Hrvatskim ratnim vojnim invalidima kao i članovima njihovih obitelji jer su se došli pokloniti žrtvama.
Komemoraciji za žrtve u Širokoj Kuli prethodio je sat povijesti u OŠ dr. Franje Tuđmana u Ličkom Osiku da se djeci približi i usadi u srce što se dogodilo 90-tih godinja u našoj Domovini. U samom programu sudjelovala je Udruga 100%-tnih Hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata. Oni su također progovorili o svojem Križnom putu za vrijeme rata, o ranjavanju, ali su ispričali i smješne događaje iz tog razdoblja jer ih to jedino drži na životu, daje im smisao. Zahvalili su na pozivu jer dosad većina njih nije bila na ovom našem području.
Nakon sata povijesti formirala se kolona sjećanja koja je krenula prema Širokoj Kuli. U koloni su sudjelovali Hrvatski ratni vojni invalidi, učenici, njihovi učitelji, ali i nekolicina roditelja djece. Svi su bili iznenađeni koliko volje, želje i snage imaju ti dragi ljudi koji su više od polovice svoga života u invalidskim kolicima. Po dolasku u Široku Kulu uslijedila je komemoracija za sve stradale mještane, polaganje vijenaca i paljenje svijeća.
