Ova nedjelja 26. listopada 2014. g. po mnogim stvarima je drugačija od drugih nedjelja. Zajedničko je svima da poštujemo 3. Božju zapovijed i da dođemo u crkvu. Tako su nas ove nedjelje posjetila dva autobusa Talijana koji se vraćaju s hodočašća iz Međugorja.
Lijepo je bilo vidjeti raspjevanu i punu crkvu. Oni su došli sa svojim svećenicima koji su koncelebrirali na svetoj misi koju je predvodio župnik Luka Blažević. Vidi se i po djeci da je škola davno počela. Lijepo ih je vidjeti da sudjeluju na misnim slavljima.
Današnja misa na oduševljenje vjernika slavila se dijelom na talijanskom, a dijelom na hrvatkom jeziku. Tako se moglo čuti Evanđelje i Homilija na oba jezika kao i ostali neki dijelovi mise. Toliko različito zvuči, a opet se slavi jedna te ista žrtva.
Bog se ne boji ostati u prikrajku i ne smetati čovjeku. Kako može biti s tim zadovoljan? On ljubi. Sav je ljubav. To je tek pravi život. To je njegova punina. Suprotstavljanje ljubavi prema čovjeku i štovanja Boga temelji se na poganskim mitovima, ne potječe od Izraelova Boga. Zato Novi zavjet rado naglašava ljubav prema čovjeku. Jer sve što promiče i istinski unaprjeđuje čovjeka jest promocija Božjeg projekta. A bližnjega se ljubi kao sebe samoga jer onaj tko ne ljubi sebe ne može ljubiti drugoga. Neka ljubav zatvori životni krug oko Stvoritelja, Izvor i Uvir svih i svega, Njegovih ljubljenih i ljubitelja. Vijenac tkan svim srcem, svom dušom i svim umom. Da bi srce bilo puno a život postajao živim. Da bi mijenjao lice zemlje. Jer kada ljubiš, dolazi Posve Drugi kako bi povijest postala posve drugačija od onoga što sada jeste. Kako bi potekla civilizacija ljubavi. Da, ljubiti znači biti borac za novu civilizaciju.
