Udruga Providnost organizirala je u petak i subotu, ili 14. i 15. studenog 2014. g. "Hodočašće u Hercegovinu". Dva autobusa s 80-tak ljudi krenula je na put kako bi upoznali život naše braće i sestara u Hercegovini, a točnije u Međugorju.
Tamo se može osjetiti mir i skrušenost srca. Tko god posjeti župu sv. Jakova ima priliku za osobnu ispovijed. Tim činom želimo zaustaviti svoj proces samouništenja. Grijeh razara čovjeka na njegovom putu. Ispovijed je zato tu da Bog, Isus preko svećenika nama oprosti grijehe. Ne zaboravimo na to!
Bogu trebamo vratiti prvo mjesto u našem životu jer nam je On dao život. Ako to napravimo, tek onda možemo u ljubavi prihvatiti drugog čovjeka, svojeg brata, sestru, muža, ženu, dijete, roditelje... Svako odvraćanje od Boga vodi u propast.
Upravo se to može vidjeti u župi sv. Jakova da molitva preobražava čovjeka. Svatko od nas s velikom ljubavlji moli Gospine molitve; za zdravlje, za sreću, uspjeh, za svoje bližnje...
Svi koji se žele okupiti oko Gospe, bilo gdje to bilo, ne žele reći ništa drugo nego opet pokrenuti Crkvu, ražariti njezinu vjeru, uliti duh molitve kako bi mogla postati sol zemlje i svjetlo svijeta. A sam papa Benedikt XVI. u miru je rekao: "Samo je Crkva koja moli otvorena. Samo ona živi i poziva ljude, ona daruje zajedništvo i prostor tišine istodobno".
To je istina o župi sv. Jakova i o Međugorju. Ta istina ima oblik poticaja i poziva, i još uvijek nije zaključena, jer čeka odgovor, od tebe i mene kao i cijele Crkve i svijeta.
U Međugorje se stiglo malo prije 6 sati u petak. Svatko je imao priliku izmiriti se s Bogom i sudjelovati na svetoj misi. Nakon smještaja u hotelu i zajedničke večere, krenulo se na "Brdo ukazanja", tj. na mjesto gdje se Gospa ukazala maloj djeci što ljudi vjeruju. Tu smo molili krunicu i razmišljali u sabranosti o Isusovim posljednjim trenucima, ali i o Marijinom životu. Vjerujemo da je svatko mogao osjetiti molitveni i duševni mir.
U subotu jedna grupa ljudi otišla je posjetiti "Majčino selo", tj. vidjeti napuštenu djecu te kako se brinu o njima. Nakon toga se posjetio Cenacolo. Mjesto gdje se ljudi uz molitvu i rad liječe od ovisnosti u ime Isusa Krista. Nekoliko njih ispričalo je primjere svoga života te kako su završili u ovoj zajednici.
Druga grupa ljudi krenula je na brdo Križevac. Na tom brdu postavljene su postaje Križnog puta. Svatko je dakle razmišljao o Isusovim posljednjim satima, tj. o muci i smrti i uskrsnuću. Nije se lako popeti po oštrom kamenu, ali molitva daje neizmjernu snagu.
Nakon pobožnosti Križnog puta, posjeta Cenacolu i Majčinom selu posjet Hercegovini zaključio se svetom misom. Imali smo tako radost sudjelovati na misi na kojoj je kršteno troje djece. Bog ih nagradio svim milostima i blagoslovima!
Nakon svete mise bilo je slobodno vrijeme za ručak i u 4 sata popodne se krenulo na put prema svojim domovima.
