Puno puta znaju stariji reći kako ih djeca nekad znaju naživcirati oko nekih banalnih stvari. Ali, to je život. Svatko je od nas to prošao. Kada se djeci postavi neko pitanje, znamo da će iskreno odgovoriti. Kako je započelo vrijeme Došašća imali su za zadatak nacrtati adventski vijenac te napisati neku svoju poruku kako će oni dočekati blagdan Božića. Onime što su djeca napisala, mogli bi se posramiti svi stariji. Svatko je napisao da će više učiti sada do polugodišta, slušati roditelje, tj. da ih neće ljutiti, neće se svađati s braćom i kolegama u razredu i tako u nedogled. A što smo mi odlučili u Došašću? Kako ćemo mi dočekati Božić? Hoćemo li se promjeniti možda?
Isus je susretao djecu tijekom svog javnog djelovanja. U to vrijeme, djecu su smatrali manje bitnim ljudskim bićima. Isus na djecu gleda na drugačiji način, drži do njihova dostojanstva, čak ih daje odraslima za primjer.
U Isusovo vrijeme, djeca pred zakonom nisu snosila odgovornost za svoje postupke. Bila su pred zakonom u podređenom položaju. Prilikom Isusova naučavanja, majke su dovodile djecu, da ih Isus blagoslovi. Isusovi učenici spriječavali su majke, misleći da time dodijavaju Isus. Kada je Isus čuo, da se prepiru žene s apostolima rekao im je: "Pustite djecu, neka dolaze k Meni, i ne branite im, jer je takvih kraljevstvo nebesko". Time je poručio, da je dječja nevinost prikladna za Kraljevstvo Božje.
Drugom prigodom, Isus je izjavio: "Zaista, kažem vam, ako ponovno ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko. Dakle: najveći u kraljevstvu nebeskom onaj je koji se ponizi kao ovo malo dijete. Tko prima radi mene jedno malo dijete kao što je ovo mene prima" . Isus je djecu dao odrasima kao primjer bezazlenosti, nevinosti, poniznosti, mekog srca prema potrebnima, što su osobine poželjne za Kraljevstvo Božje. To je izazvalo zaprepaštenje odraslih, jer je to bio do tada nepoznat i neviđen pristup prema djeci.
Pogledajmo zato djecu oko sebe. Možda naučimo nešto što još nismo!
