Na 4. nedjelju kroz godinu ili na Dan života, obitelj Borčić, Franjo i Ana r. Čanić iz Vukšića, krstili su svoje drugo dijete. Djetetu su dali ime Klara. Kuma malenoj Klari na krštenju bila je Josipa Čanić iz Zagreba.
PORUKA ZA DAN ŽIVOTA 2014.
Ekonomske prilike u mnogim zemljama svijeta i Europske Unije ne ulijevaju roditeljima sigurnost za budućnost djece. U Hrvatskoj nezaposlenost nezaustavljivo raste, a mladi kadrovi sa tek završenim školovanjem vide kao jedino rješenje svoje egzistencije odlazak u inozemstvo. Zemlja koja ih je uz velike troškove othranila i školovala, sada ih definitivno gubi i kao gotove stručnjake bespovratno prepušta drugima. Ima naslova u medijima koji kao da sugeriraju takav slijed događaja. To ide u prilog rastakanju i nestajanju našega nacionalnog bića, što se čini kao da mnogi priželjkuju. Jesmo li dakle neminovno osuđeni na nestajanje?
Neke su zemlje obiteljskom politikom i beneficijama prema obiteljima donekle podigle stopu nataliteta, ali ipak nedovoljno. To dokazuje da standard nije isključivo mjerilo opredjeljenja za život što vrlo jasno pokazuju zemlje s pristojnim životnim uvjetima. Poznati su planovi za smanjenje svjetskog stanovništva i k tom su cilju usmjerene financijske i ekonomske računice te projekti svjetskih moćnika. Veliku ulogu u tome ima zakonodavstvo, farmaceutika i obrazovanje. Ogromne su sile i sredstva velikom upornošću i arogancijom upregnute u borbu protiv života. To je uistinu borba Golijata i Davida. Da bi se ta borba protiv prirodnog načina začeća i rađanja života zamaskirala, velika se sredstva ulažu u pokušaje da se do života dođe u umjetnim uvjetima i to se prikazuje kao vrhunsko humano nastojanje. Poznato nam je također da se ti planovi ostvaruju uz bezobzirna kršenja Božjih zapovijedi i grijehe protiv života ljudi. Bilo bi opasno pomiriti se s takvim planovima. Što nam preostaje?
Ima pobjeda koja pobjeđuje svijet i sve što je Bogu protivno. To je naša vjera. Oni koji svoje odluke temelje isključivo na Božjoj vjernosti i njegovoj providnosti i ni na kojoj drugoj računici, u stanju su iskusiti da ondje gdje nema nikakve nade, dolazi rješenje. Abraham je Bogu povjerovao ono što nije bilo moguće ni po kakvom prirodnom zakonu i za što nije postojala nikakva nada. Vjerovao je Bogu koji čini da bude i ono što nije. I Bog je zaista učinio ono što je bilo nemoguće: u starosti je dobio sina Izaka (usp. Post 17, 1-19). „Ta Bogu ništa nije nemoguće“ (Lk 1, 37), rekao je anđeo Mariji govoreći o tome da je starica Elizabeta začela i da će Marija kao djevica roditi sina. Ako budemo sposobni vjerovati Bogu protiv svake nade i usprkos svim činjenicama, izazvat ćemo Boga da nam učini i ono što je nemoguće. To je sigurnije od svake sigurnosti!
Mons. Valter Župan, predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj
