U srijedu 4. veljače 3. devetnicu u čast sv. Josipu predvodio je kancelar Gospićko-senjske biskupije u koncelebraciji s vojnim i policijskim kapelanom u Gospiću vlč. Ivanom Blaževcem. Tema devetnice bila je PRIKAZANJE ISUSOVO U HRAMU. Nakon svete mise bilo je kratko klanjanje. Vlč. Marinko Miličević svima je približio Prikazanje Gospodinovo u hramu te što je to značilo za Mariju, a posebno za Josipa.
U svom opisu Isusovog djetinjstva, sv. Luka na poseban način ističe vjernost zakonu Gospodnjem od strane Marije i Josipa. U evanđelju se spominju dva zakona, jedan koji se odnosi na majku a drugi na dijete. „Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu“ (Lk 2,22).
Zakon koji se odnosi na majku
Zakon je opširno opisan u petnaestom poglavlju knjige Levitski zakonik, gdje opisuje kako se žene trebaju suzdržavati od vjerskih rituala, četrdeset dana od rođenja muškog djeteta, a za kćer osamdeset dana. Ova razlika proizlazi iz vjerovanja, da čišćenje od krvi dulje traje nakon rođenja ženskog djeteta. Ovaj zakon pomalo zbunjuje, pa bih netko mogao pomisliti da sam čin rođenja onečišćuje ženu. No međutim, nije tako. Djeca po sebi nisu nečista, a ženu „nečistom“ (u smislu potrebne čistoće kod obrednog prinošenja žrtve Bogu), ne čini rođenje, nego izlijevanje krvi (Lev, 15,25). Da bismo lakše razumjeli, dobro je spomenuti kako su u Kanaanu prostitucija i obredi plodnosti bili izmiješani s bogoštovljem. Dok u Izraelu, u očitoj suprotnosti s tim, sve što bi nagoviještalo nešto što je vezano uz spolnost ili bludnost bilo je strogo odvojeno od bogoštovlja. Ove odredbe nemaju za cilj odvojiti taj vid život i proglasiti ga „prljavim”, svrha im je da se kult Boga ogradi od toga područja. Takva ograničenja kod Krista više ništa ne znače, njegova savršena žrtva donosi muškarcu i ženi oproštenje, i tako ih čini prikladnima da u svako doba budu u njegovoj prisutnosti.
Zakon koji se odnosi na dijete
Možemo ga bolje razumjeti ako pogledamo u knjigu Izlaska, gdje je napisano „svakog prvorođenca između svoje djece otkupi“ (Izl 13,13), svako prvo muško dijete pripada Bogu ( Izl 13, 11-16). To je stalni podsjetnik na činjenicu da je u vrijeme izlaska iz ropstva Bog poštedio židovske prvorođence. Sveti Luka navodi da su Marija i Josip ponudili za Isusovo otkupljenje par golubica, prinosnicu siromašnih, umjesto janjeta propisanog u Mojsijevu zakonu. To nam govori da je Isus rođen u skromnoj obitelji. Međutim, u svjetlu Šimunovih riječi, Marija je shvatila je da je Isus bio istinski Jaganjac koji će otkupiti ljude od njihovih grijeha i da će ona, kao majka, na način koji tada nije mogla razumjeti, biti tijesno sjedinjena sa sudbinom svoga Sina. Važno je spomenuti kako za ova dva zakona – pročišćavanje majke i otkupljenja svoga sina – za to nije bilo potrebno ići u Hram. Vidimo kako su Marija i Josip željeli to učiniti u Jeruzalemu, i to nije slučajno jer je ovaj grad za nas kršćane svet, čuva najznačajnije uspomene na zemaljski život našeg Spasitelja, jer ovdje je Isus umro i ponovo uskrsnuo od mrtvih. Tu su se također odvijale i scene njegova naučavanja i čudesa te oni intenzivni sati prije njegove Muke, sati kada je ustanovio Svetu Euharistiju. Na istom tom mjestu, u Gornjoj Sobi, rođena je Crkva koja je, okupljena oko Marije, primila Duha Svetoga na dan Pedesetnice. Luka pokazuje kako se cijela scena odvija u hramu, a zatim se usredotočuje na Isusa, to jeste sam čin prikazanja Sina Ocu koji ga je poslao „On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja“ (Lk 1,32-34). Ni Isus ni Marija nisu bili obavezni poštovati te propise. Niti jedna nečistoća nije sprečavala Mariju da sklopi brak, jer je bila začela i rodila kao djevica; niti se otkupiteljski zakon prvorođenja ticao Isusa, pravoga Jaganjca Božjeg koji je došao oduzeti grijehe svijeta. Međutim, u tri navrata, u nekoliko stihova, istaknuto je da se sve održava u strogoj poslušnosti Bogu.
